U svečanom činu osvećenja, crkva na Bijeloj Rudini dočekala je svoju prvu arhijerejsku liturgiju, koju je služio mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski. Posle duhovnog obreda i bogosluženja, usledio je opštenarodni sabor uz trpezu ljubavi i umetničke nastupe.
Na praznik Svetog apostola Akile, miris tamjana i melodija duhovnih pesama ispunili su vazduh Bijele Rudine kod Bileće, dok je mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije služio arhijerejsku liturgiju u novom hramu posvećenom Svetom arhangelu Gavrilu. Ovo posebno mesto, osveštano u prisustvu mnogobrojnih vernika i gostiju, postalo je novo utočište duhovnog preobražaja i molitve.
SCC / Eparhija zahumskohercegovačka
Vladika Dimitrije osveštao je novoizgrađeni Hram Svetog arhangela Gavrila pored Bileće
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Dimitrije je podsetio sabrane na veličanstvenu istinu o Hristu kao najlepšem među sinovima ljudskim i jedinom novom pred suncem. On je objasnio da je sve što postoji stvoreno u njemu i kroz njega, uključujući i ovaj novosazdani hram, koji je sada deo Carstva Božjeg. Osvećenje hrama, kao krštenje živog čoveka, simbolično je povezano sa prskanjem osvećenom vodom, miomirisnim mirom i prinosom živom Bogu, čineći ga mestom molitve i podsećanja na reči Jevanđelja.
- U klijeti srca, čovek nalazi mesto za susret sa živim Bogom, a u klijeti hrama prinosi se spasonosna žrtva, najveća tajna otkrivena ljudima - naglasio je vladika Dimitrije, ističući duboku vezu između duhovnog i fizičkog prostora molitve.
SCC / Eparhija zahumskohercegovačka
Novoizgrađeni Hram Svetog arhangela Gavrila
Po završetku bogosluženja, vladika Dimitrije je uputio srdačne čestitke povodom praznika i hramovne slave, izražavajući želju da srca svih sabranih vaskrsnu zajedno sa Hristom, otvarajući se za ljubav, milost i svetlost Božju, za večni život. Podsećajući na čistoću i smirenje srca Majke Božje, vladika je istakao da svako srce, kada se očisti, može postati nalik srcu Bogorodice, noseći u sebi blagodat i život, veru, nadu i novu perspektivu.
SCC / Eparhija zahumskohercegovačka
Novoizgrađeni Hram Svetog arhangela Gavrila
Ovo duhovno sabranje nastavljeno je opštenarodnim saborom, gde su umetničke recitacije, pesme i igre doprinele sveopštem veselju. Vredni domaćini pripremili su bogatu trpezu, ugostivši sve prisutne, čime je ovaj dan ostao duboko urezan u srcima svih vernika kao svetionik vere i zajedništva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Potomci iz Hercegovine, rasuti po raznim državama, udružili su snage i izgradili crkvu Svetog Georgija, koju je vladika Dimitrije osveštao i sabranima poslao snažnu poruku o ljubavi i čistom srcu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.