ŠTA JE JERES I KAKO NASTAJE: Sveti Ignjatije Brjančaninov otkriva zašto rasprava sa jereticima često može da bude opasna
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.
U svečanom činu osvećenja, crkva na Bijeloj Rudini dočekala je svoju prvu arhijerejsku liturgiju, koju je služio mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski. Posle duhovnog obreda i bogosluženja, usledio je opštenarodni sabor uz trpezu ljubavi i umetničke nastupe.
Na praznik Svetog apostola Akile, miris tamjana i melodija duhovnih pesama ispunili su vazduh Bijele Rudine kod Bileće, dok je mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije služio arhijerejsku liturgiju u novom hramu posvećenom Svetom arhangelu Gavrilu. Ovo posebno mesto, osveštano u prisustvu mnogobrojnih vernika i gostiju, postalo je novo utočište duhovnog preobražaja i molitve.
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Dimitrije je podsetio sabrane na veličanstvenu istinu o Hristu kao najlepšem među sinovima ljudskim i jedinom novom pred suncem. On je objasnio da je sve što postoji stvoreno u njemu i kroz njega, uključujući i ovaj novosazdani hram, koji je sada deo Carstva Božjeg. Osvećenje hrama, kao krštenje živog čoveka, simbolično je povezano sa prskanjem osvećenom vodom, miomirisnim mirom i prinosom živom Bogu, čineći ga mestom molitve i podsećanja na reči Jevanđelja.
- U klijeti srca, čovek nalazi mesto za susret sa živim Bogom, a u klijeti hrama prinosi se spasonosna žrtva, najveća tajna otkrivena ljudima - naglasio je vladika Dimitrije, ističući duboku vezu između duhovnog i fizičkog prostora molitve.
Po završetku bogosluženja, vladika Dimitrije je uputio srdačne čestitke povodom praznika i hramovne slave, izražavajući želju da srca svih sabranih vaskrsnu zajedno sa Hristom, otvarajući se za ljubav, milost i svetlost Božju, za večni život. Podsećajući na čistoću i smirenje srca Majke Božje, vladika je istakao da svako srce, kada se očisti, može postati nalik srcu Bogorodice, noseći u sebi blagodat i život, veru, nadu i novu perspektivu.
Ovo duhovno sabranje nastavljeno je opštenarodnim saborom, gde su umetničke recitacije, pesme i igre doprinele sveopštem veselju. Vredni domaćini pripremili su bogatu trpezu, ugostivši sve prisutne, čime je ovaj dan ostao duboko urezan u srcima svih vernika kao svetionik vere i zajedništva.



Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.
Verni narod iz svih krajeva svedočio je istorijskom sabranju u Trebinju, kada su mošti Svete Ane unešene u Sabornu crkvu na Preobraženje Gospodnje.
Potomci iz Hercegovine, rasuti po raznim državama, udružili su snage i izgradili crkvu Svetog Georgija, koju je vladika Dimitrije osveštao i sabranima poslao snažnu poruku o ljubavi i čistom srcu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.