Hram Svetog Marka, koji čuva bogatu riznicu, nekada je bio jedini u gradu na Đetinji. Danas predstavlja jedinstvenu svetinju sa zvonikom koji mu daje dodatnu posebnost među modernim zgradama kojima je okružen.
Skrivena među modernim zgradama u srcu Užica, na mestu nekada poznatom kao Stara Varoš, stoji Crkva Svetog Marka. Ovaj sakralni dragulj, gotovo neprimetan sve dok se ne nađete pred njenim ulazom, predstavlja jedinstveno svedočanstvo duhovnog i kulturnog života ovog grada. Podignuta je 1828. godine na temeljima starijeg hrama iz 1721. godine i danas je zaštićeno kulturno dobro od velikog značaja.
RINA
Crkva Svetog Marka u Užicu
- Crkva je, prema svemu sudeći, izgrađena za vreme vladavine Miloša Obrenovića, na mestu gde je nekada stajala crkva brvnara, podignuta nakon Požarevačkog mira. Hrišćanskim podanicima u Turskom carstvu tada je omogućeno da grade svoje hramove. O prvobitnoj crkvi nema mnogo podataka, ali se pretpostavlja da je stradala nakon 1739. godine tokom turske odmazde - objašnjava Katarina Dogandžić Mićunović, viši kustos Narodnog muzeja u Užicu, prenosi Rina.
Krajem 19. veka, jugozapadno od hrama, podignut je zvonik visine 18 metara, koji svojim izgledom podseća na sahat-kule karakteristične za orijentalnu arhitekturu. Ovaj zvonik daje crkvi Svetog Marka posebnu notu i čini je jedinstvenom u Užicu, čuvajući duh prošlih vremena.
RINA
Ikonostas užičke Crkve Svetog Marka
- Koncepcija građevine je slična tradicionalnom narodnom graditeljstvu crkava-brvnara, dok su neki njeni elementi izvedeni pod uticajem islamske arhitekture. Ovaj uticaj su u sakralno graditeljstvo jugozapadne Srbije uneli majstori Osaćani iz Bosne. Enterijer crkve, iako nevelik, ostavlja utisak prostranosti zahvaljujući skladno izvedenom drvenom svodu i rasporedu crkvenog mobilijara - dodaje Dogandžić Mićunović.
Crkva Svetog Marka čuva bogatu riznicu vrednih ikona i bogoslužbenih predmeta, među kojima se nalaze i dela užičkih zanatlija. "U Narodnom muzeju Užice čuva se ikona Deizisa iz 1829. godine sa srebrnim okovom, dar užičkog kujundzijskog esnafa. U riznici crkve nalaze se i filigranski krstovi, relikvije i hadžijske ikone, svedočeći o duhovnom bogatstvu ovog hrama," kaže Dogandžić Mićunović.
RINA
Crkva brvnara u centru Užica
Ova svetinja, posvećena Svetom Marku, nije samo mesto bogosluženja; ona je i centar kulturnih i duhovnih događanja u Užicu. Tokom godine, u crkvi se održavaju predavanja na teme iz oblasti vere i savremenog života sa aspekta pravoslavlja. Vernici se često okupljaju na atuli koja okružuje crkvu, zastrta lepim ćilimima, kako bi razgovarali i delili svoja iskustva.
RINA
Celivajuća ikona Svetog Marka užičkoj crkvi brvnari
Sveštenici ove crkve, zajedno sa brojnom pastvom, posvećeno brinu o duhovnom životu vernika, ali i o uređenju porte crkve, koja je jedna od najlepše uređenih u ovom delu Užica. Tako Crkva Svetog Marka, svojim jedinstvenim spojem duhovnosti, istorije i kulture, ostaje neprocenjivo blago u srcu Užica, čuvajući duh prošlih vremena i inspirišući nove generacije.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Postavka fotografija Stanka Kostića u Galeriji SANU osvetljava fascinantne priče o drvenim crkvama Republike Srpske – mestima vere, istorije i narodne snage.
U hramu Svetog Georgija u Užicu, gde je vera stub zajedništva, uz arhijerejsku liturgiju, svečano rukopoloženje i praznični ručak, sabrano je preko hiljadu vernika u duhu ljubavi i zahvalnosti prema precima.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.