Hram Svete Trojice na Rumiji uoči jubileja zasijao u punom sjaju, nastavljajući i dalje da okuplja vernike, uprkos pokušajima da bude izbrisana iz narodne svesti. Paroh barski, otac Jovan Plamenac, svedoči o liturgiji, grafitima mržnje i bebi hodočasniku koja je donela novu nadu.
Na samom vrhu Rumije, planine koja gordo izranja iznad primorja, stoji crkva Svete Trojice – svetinja koja je živi svedok vere, zaveta i stradanja naroda koji je kroz vekove hodio stazama Svetog Jovana Vladimira. Ove godine ona slavi dve decenije od svoje obnove – dve decenije od trenutka kada je na kamen zaveta položen hram molitve.
Naime, prema predanju, originalna crkva na Rumiji potiče iz vremena Svetog Jovana Vladimira, početkom 11. veka. Smatra se da su je Osmanlije srušile 1571. godine tokom osvajanja Bara. Od tada je postojao običaj da vernici tokom Trojičindanske litije iznose kamenje na vrh planine, verujući da će, kada se sakupi dovoljno kamenja, crkva biti obnovljena.
Uoči Vidovdana 2005. godine, crkva je obnovljena na inicijativu mitropolita Amfilohija. Izgrađena je od metala i za samo 12 dana postavljena na vrh Rumije uz pomoć helikoptera Vojske Srbije i Crne Gore. Ovaj čin izazvao je različite reakcije u crnogorskoj javnosti, uključujući i rasprave u Evropskom parlamentu. Crkva je ponovo oskrnavljena 2008. godine, kada su na njoj osvanuli grafiti UČK i Ovo je Albanija, a sada – povodom jubileja obnove – zasijala je ponovo u svom punom sjaju.
Printscreen/YouTube/ЦРКВЕНА ОПШТИНА БАР
Paroh barski, protojerej Jovan Plamenac
Ovaj jubilej ne slavi se uz svetla reflektora, već uz tihu radost u srcima vernih, uz liturgiju i ruke koje, i posle dvadeset godina, brižno čiste i farbaju crkvu da zablista – u svoj svojoj lepoti, kako svedoči protojerej Jovan Plamenac, paroh barski.
– Juče smo u ovoj crkvi odslužili redovnu jednomesečnu liturgiju, a potom je prefarbali, tako da je sinula u svoj svojoj lepoti – istakao je otac Jovan, prenosi zvanični sajt Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ali lepota ove crkve nije samo u njenoj spoljašnjosti. Ona je lepota zaveta ispunjenog od naroda koji je, bez obzira na sve podeljenosti, vekovima verovao da će se crkva vratiti na vrh Rumije. I vratila se – no ne bez protivljenja.
– Rumijska crkva je, po svoj prilici, najoklevetanija crkva na svetu – izjavljuje otac Jovan i podseća da su u prethodnim decenijama uporno plasirane laži kako obnova ove svetinje narušava međuverski sklad. On oštro demantuje te tvrdnje:
– Obnova crkve Svete Trojice je ispunjenje zaveta predaka naroda podrumijskog kraja tri konfesije da crkva bude vraćena na vrh Rumije.
Verujući u smisao, nadu i veru, naši preci su na Trojičindan nosili kamenje na vrh planine, u litiji koju je predvodio pravoslavni sveštenik, zajedno sa članovima porodice Andrović, čuvarima krsta Svetog Jovana Vladimira. Taj tihi podvig bio je više od običaja – bio je molitva u pokretu, svedočanstvo vernosti svetinji.
SPC
Crkva Svete Trojice na Rumiji, pre i posle farbanja i vraćanja starog sjaja
Kada je zavet ispunjen i crkva obnovljena, eruptirala je mržnja.
– Kao čir, kao vulkan, prokuljalo je zlo mržnje Crnom Gorom – kaže otac Jovan i podseća da su grafiti poput UČK i Ovo je Albanija bili ispisivani po svetinji – verovatno delo onih koji su, kaže, hteli da izazovu još dublje podele.
Ipak, crkva Svete Trojice se ne da.
– Kao da su je bezočne klevete očvrsle, živi svoj divni život – poručuje otac Jovan.
Svakog meseca u njoj se služi liturgija. Na poslednjoj službi, održanoj uprkos radnom danu, sabralo se 37 vernika. Polovina njih ostala je da pomogne u uređenju svetinje – među njima i dva mladića koji nisu ni znali da će se raditi, ali su, vođeni duhom, ostali da pomognu.
Jedan poseban trenutak te liturgije obeležila je beba – najmlađi rumijski hodočasnik.
– Juče je na liturgiji na Rumiji bila i beba koja puni 15 meseci, izvesno najmlađi rumijski hodočasnik. Otac joj je Čeh, a majka Srpkinja iz Loznice – svedoči otac Jovan.
Na Rumiji, na visinama iznad ljudskih spletki i prolaznih režima, crkva i dalje svedoči da vera ne podleže zaboravu, niti mržnji. Ona se obnavlja molitvom, ljubavlju i kamenom zaveta – sve dok se, iznova i iznova, u njoj prinosi služba Bogu i dok koraci hodočasnika ne prestaju da odjekuju stazama ka svetinji.
Nepoznate osobe ispisale „UČK“ ispred manastira Banjska, dok vernici i monaštvo osećaju porast nesigurnosti uoči praznika Rođenja Hristovog. Reakcija nadležnih organa izostaje.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Meštani naselja Raštani u Mostaru zatekli razbijene prozore, razbacane ikone i opljačkane svetinje u hramu koji su sami podigli pre dve godine – sveštenik očajan, a narod u suzama traži istinu i pravdu
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima