Hram Svete Trojice na Rumiji uoči jubileja zasijao u punom sjaju, nastavljajući i dalje da okuplja vernike, uprkos pokušajima da bude izbrisana iz narodne svesti. Paroh barski, otac Jovan Plamenac, svedoči o liturgiji, grafitima mržnje i bebi hodočasniku koja je donela novu nadu.
Na samom vrhu Rumije, planine koja gordo izranja iznad primorja, stoji crkva Svete Trojice – svetinja koja je živi svedok vere, zaveta i stradanja naroda koji je kroz vekove hodio stazama Svetog Jovana Vladimira. Ove godine ona slavi dve decenije od svoje obnove – dve decenije od trenutka kada je na kamen zaveta položen hram molitve.
Naime, prema predanju, originalna crkva na Rumiji potiče iz vremena Svetog Jovana Vladimira, početkom 11. veka. Smatra se da su je Osmanlije srušile 1571. godine tokom osvajanja Bara. Od tada je postojao običaj da vernici tokom Trojičindanske litije iznose kamenje na vrh planine, verujući da će, kada se sakupi dovoljno kamenja, crkva biti obnovljena.
Uoči Vidovdana 2005. godine, crkva je obnovljena na inicijativu mitropolita Amfilohija. Izgrađena je od metala i za samo 12 dana postavljena na vrh Rumije uz pomoć helikoptera Vojske Srbije i Crne Gore. Ovaj čin izazvao je različite reakcije u crnogorskoj javnosti, uključujući i rasprave u Evropskom parlamentu. Crkva je ponovo oskrnavljena 2008. godine, kada su na njoj osvanuli grafiti UČK i Ovo je Albanija, a sada – povodom jubileja obnove – zasijala je ponovo u svom punom sjaju.
Printscreen/YouTube/ЦРКВЕНА ОПШТИНА БАР
Paroh barski, protojerej Jovan Plamenac
Ovaj jubilej ne slavi se uz svetla reflektora, već uz tihu radost u srcima vernih, uz liturgiju i ruke koje, i posle dvadeset godina, brižno čiste i farbaju crkvu da zablista – u svoj svojoj lepoti, kako svedoči protojerej Jovan Plamenac, paroh barski.
– Juče smo u ovoj crkvi odslužili redovnu jednomesečnu liturgiju, a potom je prefarbali, tako da je sinula u svoj svojoj lepoti – istakao je otac Jovan, prenosi zvanični sajt Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ali lepota ove crkve nije samo u njenoj spoljašnjosti. Ona je lepota zaveta ispunjenog od naroda koji je, bez obzira na sve podeljenosti, vekovima verovao da će se crkva vratiti na vrh Rumije. I vratila se – no ne bez protivljenja.
– Rumijska crkva je, po svoj prilici, najoklevetanija crkva na svetu – izjavljuje otac Jovan i podseća da su u prethodnim decenijama uporno plasirane laži kako obnova ove svetinje narušava međuverski sklad. On oštro demantuje te tvrdnje:
– Obnova crkve Svete Trojice je ispunjenje zaveta predaka naroda podrumijskog kraja tri konfesije da crkva bude vraćena na vrh Rumije.
Verujući u smisao, nadu i veru, naši preci su na Trojičindan nosili kamenje na vrh planine, u litiji koju je predvodio pravoslavni sveštenik, zajedno sa članovima porodice Andrović, čuvarima krsta Svetog Jovana Vladimira. Taj tihi podvig bio je više od običaja – bio je molitva u pokretu, svedočanstvo vernosti svetinji.
SPC
Crkva Svete Trojice na Rumiji, pre i posle farbanja i vraćanja starog sjaja
Kada je zavet ispunjen i crkva obnovljena, eruptirala je mržnja.
– Kao čir, kao vulkan, prokuljalo je zlo mržnje Crnom Gorom – kaže otac Jovan i podseća da su grafiti poput UČK i Ovo je Albanija bili ispisivani po svetinji – verovatno delo onih koji su, kaže, hteli da izazovu još dublje podele.
Ipak, crkva Svete Trojice se ne da.
– Kao da su je bezočne klevete očvrsle, živi svoj divni život – poručuje otac Jovan.
Svakog meseca u njoj se služi liturgija. Na poslednjoj službi, održanoj uprkos radnom danu, sabralo se 37 vernika. Polovina njih ostala je da pomogne u uređenju svetinje – među njima i dva mladića koji nisu ni znali da će se raditi, ali su, vođeni duhom, ostali da pomognu.
Jedan poseban trenutak te liturgije obeležila je beba – najmlađi rumijski hodočasnik.
– Juče je na liturgiji na Rumiji bila i beba koja puni 15 meseci, izvesno najmlađi rumijski hodočasnik. Otac joj je Čeh, a majka Srpkinja iz Loznice – svedoči otac Jovan.
Na Rumiji, na visinama iznad ljudskih spletki i prolaznih režima, crkva i dalje svedoči da vera ne podleže zaboravu, niti mržnji. Ona se obnavlja molitvom, ljubavlju i kamenom zaveta – sve dok se, iznova i iznova, u njoj prinosi služba Bogu i dok koraci hodočasnika ne prestaju da odjekuju stazama ka svetinji.
Nepoznate osobe ispisale „UČK“ ispred manastira Banjska, dok vernici i monaštvo osećaju porast nesigurnosti uoči praznika Rođenja Hristovog. Reakcija nadležnih organa izostaje.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Meštani naselja Raštani u Mostaru zatekli razbijene prozore, razbacane ikone i opljačkane svetinje u hramu koji su sami podigli pre dve godine – sveštenik očajan, a narod u suzama traži istinu i pravdu
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.