PODIGNUTA JE PLOČA SA GROBA NAŠEG: Sveti Justin Ćelijski objasnio da li je smrt zaista kraj ili samo vrata koja se otvaraju pred čovekom
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
Samo majka može da nađe nešto dobro i u najgorem sinu i u najgoroj ćerki , kao što je Hristos u svakom grešniku video neko dobro. Poklonimo se zato materinstvu jer su slika ljubavi Božje. Kako kaže vladika Nikolaj Velimirović, da nije bilo svetih majki, mnogi svetitelji i svetiteljke, i stubovi pravoslavlja, ne bi bili upisani u naš kalendar.
Vladika Nikolaj Velimirović govoreći u svojoj besedi o majkama je rekao da je često postavljao sebi pitanje kakvo je to biće i naveo odgovor koji je dobio prilikom jednog događaja koji nije nikada zaboravio.
- Bio sam kao đak prisutan na streljanju jednog razbojnika. Bio je osuđen na smrt, vezan za kolac nad iskopanom rakom. Žandarmi s puškama su čekaju komandu za streljanje. U tom se pojavila jedna žena, pa kršeći ruke počela preklinjati:
- Gospodo, nemojte ga ubijati, ne znate koliko je on dobar bio. Naveden je na zlo, učinio je jedno nedelo, a ja znam mnogo njegovih dobrih dela. Ako vi ne verujete meni, pitajte komšije, oni će posvedočiti. Preklinjem vas, ne ubijajte njega, evo, ubijte mene.

Ovaj događaj se duboko ureza u dušu vladike Nikolaja.
- A kad sam kasnije učio u bogosloviji, kako je Hristos došao u svet da umre za grešnike, da spase grešnike, ja sam se uvek sećao ove majke - rekao je vladika Nikolaj.
On se u besedi zapitao zašto je Hristos stradao za grešnike, zašto je u svakom grešniku video neko dobro?
- Isto kao što majka, i samo majka, može da nađe nešto dobro i u najpropalijem sinu i u najpropalijoj ćerki svojoj? Poklonimo se zato materinstvu, jer su slika ljubavi Božije. Da nije bilo svetih matera, mnogi Svetitelji i Svetiteljke, i stubovi Pravoslavlja, ne bi bili upisani u naš kalendar. Kad se sećamo našeg Svetog Save, zar možemo zaboraviti majku njegovu, svetu Anu? I kako bismo mogli pomisliti da su se svi vladari naši iz dinastije Nemanjića - Sveti Stefan Prvovenčani, pa Milutin i Dragutin, Sveti Stefan Dečanski, pa car Uroš -posvetili bez uticaja njihovih svetih, bogougodnih matera? Iz svetog korena, sveto je i stablo - istakao je vladika Nikolaj.
-Tada će se izneti i razjasniti i velika uloga i blagotvoran uticaj srpskih majki na celo tkivo naše slavne istorije. Aj, braćo moja, poštujmo zato majke, i svoje i tuđe. Jer svaka je majka po prirodi, kao majka, slična Hristu Spasitelju. Stradanja matera za decu njihovu, telesna i duševna, zaista su slična stradanjima Hristovim za sav rod ljudski, i teško da možemo shvatiti ljubav Hristovu prema ljudima, ako ne poznajemo ljubav materinsku, kojoj je ona najsličnija- rekao je Vladika Nikolaj i dodao:
- Poklonimo se svetim majkama i ženama srpskim, i pomolimo se sa blogodarnošću Gospodu Bogu: „O, Svevišnji Gospode, Bože, hvala Ti što si darovao srpskom narodu takve i tolike matere, koje ostadoše verne zakonu Tvome. Uvedi ih, Gospode, u Carstvo Tvoje večno, tamo gde se u višnjoj i večnoj Srbiji sija lik Svetoga Save i Svete Petke srpske, i Duhom Tvojim Svetim, Gospode blagi, ispuni, osnaži i upravi sadašnje i buduće majke, ovoga Tvoga krstonosnog pokolenja, koje će Tebi služiti i Tobom se proslavljati. I pomozi nam, Oče naš nebesni, da se i mi, kao deca Tvoja, vežemo uz Tebe ljubavlju dece prema roditelju svome, a Ti se veži uz nas ljubavlju roditelja prema deci svojoj, da Ti budeš naš i mi Tvoji, na vek veka. Amin.

On je naveo da će doći vreme kada će se istorija srpskoga naroda pisati pažljivije i pravednije.
U pravoslavlju, slava je više od običaja; ona je srce doma i svetinja koja se neguje kroz generacije. Saznajte kako da uskladite uloge muškarca i žene, pripremite slavsku gozbu i unesete duh svetkovine u svaki kutak kuće.
Sećanja na Katarinu Velimirović otkrivaju kako nežna, ali odlučna ljubav majke postaje svetionik u najmračnijim trenucima, učeći mladog Nikolu molitvi, poverenju i duhovnoj snazi koja će ga pratiti čitav život.
U besedi za petak 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako vera bez dela ostaje nemoćna, dok disciplinovana duša pobednički izlazi iz borbe sa zlom.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.