U pravoslavlju, slava je više od običaja; ona je srce doma i svetinja koja se neguje kroz generacije. Saznajte kako da uskladite uloge muškarca i žene, pripremite slavsku gozbu i unesete duh svetkovine u svaki kutak kuće.
Priprema slave je duboko poštovana tradicija koja ujedinjuje porodicu u ljubavi i predanosti. Domaćin, kao glava kuće, predstavlja centralnu figuru na dan slave – dočekuje goste i čita molitve, dok je domaćica ta koja vodi sve pripreme, od slavske trpeze do najfinijih detalja u uređenju doma. Tog dana, u svetlosti zaveta koji su pred Bogom dali, domaćin i domaćica čine jedno, povezani ljubavlju i posvećenošću.
Uloga žene u pripremi slave, kao čuvarke doma, posebno naglašava njeno dostojanstvo u porodici. Sveti vladika Nikolaj o majci je govorio kao "biću najsličnijem Bogu" i dodao:
„Poklonimo se zato materinstvu, jer su slika ljubavi Božije. Da nije bilo svetih matera, mnogi Svetitelji i Svetiteljke, i stubovi Pravoslavlja, ne bi bili upisani u naš kalendar da njihove majke nisu bile svete duše. Kad se sećamo našeg Svetog Save, zar možemo zaboraviti majku njegovu, svetu Anu?”, govorio je vladika Nikolaj, osvetljavajući posebnost i svetost žene u porodici i pripremama slavske trpeze.
Credit: RUSS ROHDE / ImageSource / Profimedia
Dan pre slave mesi se slavski kolač od čistog pšeničnog brašna, koji domaćica ukrašava simbolima vere od testa. Kolač se nosi na osvećenje, a na dan slave domaćica pažljivo priprema sve za bogatu trpezu, koja se otvara predjelom i raznovrsnim jelima.
Kako se priprema slavski kolač, možete pročitati OVDE.
Predjelo gotovo neizostavno uključuje rusku salatu, mimozu, slane kuglice i slane torte, dok za šareniji prizor na stolu možete praviti rolate sa spanaćem, blitvom, šargarepom, bundevom ili ajvarom. Kiflice, gibanica i projara zauzimaju posebno mesto na slavskom stolu. Suhomesnati proizvodi, kao što su šunka, kobasice, čvarci, uz sireve, rotkvice i punjena kuvana jaja, omiljeni su deo predjela. Za gurmane, pihtije su nezaobilazna delicija.
Glavno jelo posle predjela najčešće uključuje rinflajš – kuvanu junetinu ili piletinu sa krompirom i šargarepom, uz klasičnu juneću ili pileću čorbu. Zatim dolazi sarma, pripremljena sa svinjskim rebrima, a glavna jela često uključuju praseće, jagnjeće ili oba pečenja, uz priloge poput salate od kupusa i rena. Za one koji vole inovacije, sve popularniji izbor je i roštilj umesto pečenja.
Schutterstock
Osveštavanje slavskog kolača, neizostavan je deo pripremanja slave
Slatki deo mrsne slave uključuje sitne kolače, kao što su oblande sa keksom, praline, rafaelo kuglice, bajadere, baklave i orasnice. Na slavskom stolu gotovo je pravilo da se nađu dve torte – čokoladna i voćna, kako bi se zadovoljili različiti ukusi. Najčešći izbor su lagana Puslica torta, Vasina torta sa orasima, kao i klasici poput Kokos torte i Reform torte.
Slavska trpeza predstavlja čin ljubavi, okupljanja i molitve. Krsna slava je vreme kada se dom otvara porodici i prijateljima, u svetlosti pravoslavlja i svetosavskog duha.
Domaćin i domaćica, kao jedno pred Bogom, uzdižu molitve svecu koji je njihov zaštitnik i zastupnik pred Gospodom. Kroz slavsku trpezu oni prenose blagoslov i drže živom tradiciju koja osnažuje veru, ljubav i jedinstvo u porodici – kao svetlost koja obasjava svaki pravoslavni dom.
Slavski kolač zapravo simboliše Hrista, koji je hleb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osveštavanja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osveštavanja, ukućani uzimaju po komadić kolača, a zatim ga seku i služe drugim gostima uz ručak.
Kad se završi molitva domaćin uzima kolač, preseče ga unakrst (krstoobrazno) odozdo i onda sa jednim od gostiju, koji stoje uz dolibašu, obično to bude najstariji, najdraži gost ili prijatelj, srodnik ili komšija, lomi kolač.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.