SUTRA JE CRNO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Slavimo Svetog proroka Jeremiju!
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, na hodočašću od Pančeva do Manastira Ostrog posvetili svoje putovanje stradalom kolegi Miodragu Toškoviću, moleći se za njegovu dušu i zdravlje njegovih bližnjih.
U dirljivoj posveti vernosti Bogu i prijateljstvu, Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, otisnuli su se na hodočašće od Pančeva do Manastira Ostrog. Ova dva hrabra vojnika prepješačila su više od 450 kilometara za 12 dana, pokazujući duboku odanost svetom Vasiliju Ostroškom i sećanje na svog preminulog kolegu, Miodraga Toškovića.
Njihov put, ispunjen molitvom i tišinom, bio je izraz velike ljubavi prema Miodragu, koji je tragično izgubio život. Svaki korak koji su napravili bio je posvećen njegovoj časti, dok su se često odvajali kako bi se molili Bogu za spas njegove duše, zdravlje njegove porodice i svojih bližnjih. Hodočašće koje su preduzeli nije bilo samo fizički izazov, već i duhovno putovanje kroz koje su pronalazili mir i snagu.
Nakon što su konačno stigli u svetinju Manastira Ostrog, dočekani su sa srdačnošću i ljubavlju od strane bratije manastira. Prisustvo na liturgiji bilo je vrhunac njihovog putovanja, trenutak u kojem su osetili blaženstvo i spokoj. U razgovoru sa monasima, Darko i Aleksandar su podelili svoje utiske:
Nismo uopšte osetili težinu puta, svesni kome idemo i zbog čega idemo. Kako je put odmicao, a cilj bio sve bliži, bilo nam je sve lakše i lakše, naročito poslednjih 20 kilometara od Nikšića do Gornjeg manastira. Veliku podršku imali smo od svojih porodica, kolega i prijatelja, koja nam je neizmjerno značila i na kojoj smo im jako zahvalni."
Ova dva vojnika svojim delom pokazali su da su vera, ljubav i sećanje na prijatelja jači od bilo kakvog fizičkog napora. Njihovo hodočašće ostaje kao primer istinske ljudske odanosti i vernosti, kao i duboke povezanosti sa duhovnim vrednostima koje nadilaze svakodnevne izazove.


Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.