OVDE SE ČUVAJU MOŠTI SVETOG SISOJA, BIO JE DUHOVNIK NAŠEG VELIKOG VOĐE: Njegova poruka narodu još uvek ne bledi
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, na hodočašću od Pančeva do Manastira Ostrog posvetili svoje putovanje stradalom kolegi Miodragu Toškoviću, moleći se za njegovu dušu i zdravlje njegovih bližnjih.
U dirljivoj posveti vernosti Bogu i prijateljstvu, Darko Damnjanović i Aleksandar Tkač, pripadnici Vojske Srbije, otisnuli su se na hodočašće od Pančeva do Manastira Ostrog. Ova dva hrabra vojnika prepješačila su više od 450 kilometara za 12 dana, pokazujući duboku odanost svetom Vasiliju Ostroškom i sećanje na svog preminulog kolegu, Miodraga Toškovića.
Njihov put, ispunjen molitvom i tišinom, bio je izraz velike ljubavi prema Miodragu, koji je tragično izgubio život. Svaki korak koji su napravili bio je posvećen njegovoj časti, dok su se često odvajali kako bi se molili Bogu za spas njegove duše, zdravlje njegove porodice i svojih bližnjih. Hodočašće koje su preduzeli nije bilo samo fizički izazov, već i duhovno putovanje kroz koje su pronalazili mir i snagu.
Nakon što su konačno stigli u svetinju Manastira Ostrog, dočekani su sa srdačnošću i ljubavlju od strane bratije manastira. Prisustvo na liturgiji bilo je vrhunac njihovog putovanja, trenutak u kojem su osetili blaženstvo i spokoj. U razgovoru sa monasima, Darko i Aleksandar su podelili svoje utiske:
Nismo uopšte osetili težinu puta, svesni kome idemo i zbog čega idemo. Kako je put odmicao, a cilj bio sve bliži, bilo nam je sve lakše i lakše, naročito poslednjih 20 kilometara od Nikšića do Gornjeg manastira. Veliku podršku imali smo od svojih porodica, kolega i prijatelja, koja nam je neizmjerno značila i na kojoj smo im jako zahvalni."
Ova dva vojnika svojim delom pokazali su da su vera, ljubav i sećanje na prijatelja jači od bilo kakvog fizičkog napora. Njihovo hodočašće ostaje kao primer istinske ljudske odanosti i vernosti, kao i duboke povezanosti sa duhovnim vrednostima koje nadilaze svakodnevne izazove.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
Arhimandrit Sergije ističe značaj duhovna priprema pre nego što se poklonimo moštima. Takođe upozorava na greške koje mnogi vernici nesvesno prave prilikom dolaska u ovu svetinju.
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.