NIKAD NE SEDAJTE ZA TRPEZU, A DA OVO NE URADITE! Sveti Jovan Kronštatski otkriva kako đavo hranu i piće pretvara u bolest!
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
- Gospod je pred stradanje govorio svetim apostolima: Još malo i nećete me videti, i opet malo i ugledaćete me. Stradanja Gospodnja i njegova smrt tako su porazili svete apostole da su se oči njihovog uma pomračile i oni prestali da Gospoda gledaju kao Gospoda. Svetlost se sakrila i oni su sedeli u gorkoj i mučnoj tami. No, tu tamu je razvejala svetlost vaskrsenja Hristovog, i oni su opet ugledali Gospoda. Tako je svoje reči objasnio sam Gospod: Vi ćete zaplakati, govorio je on, i zaridati, a svet će se radovati, i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost. Govore da i svaka duša na putu ka savršenstvu doživljava sličnu teškoću. Tama je sa svih strana okružuje i ona ne zna gde da se dene. Međutim, dolazi Gospod i žalost se pretvara u radost. Slično tome – i žena mora da se pomuči pre nego što donese na svet novog čoveka. Zar odatle ne treba izvesti zaključak: ko to nije iskusio, još se nije rodio kao pravi hrišćanin!
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
Petrovski post može da traje najkraće osam, a najduže 42 dana.
Mnoge svetinje su kroz istoriju bile mesto susreta ljudi različitih vera sa živim svedočanstvom Božije milosti i ljubavi, istakao je otac Dejan.