OVA IKONA JE TOLIKO MOĆNA, SVAKI DETALJ NOSI VELIKU SIMBOLIKU: 3 figure predstavljaju večnost, a mesto za stolom je namenjeno vama
Detalji ikone su vešto utkani, pa tako sa leve strane možemo videti Oca, Sin je u sredini , a Sveti Duh skroz desno.
U svojoj knjizi za peti ponedeljak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik ukazuje na značaj ispravnog poštovanja dana posvećenog Bogu. On kritikuje farisejsko sitničarenje koje je subotu svelo na nedelatnost, kao i savremene hrišćane koji nedelju često provode u svetovnim užicima, zanemarujući duhovne obaveze.
Dakle, valja u subotu dobro činiti (Mt.12,12). To je Gospod rekao po isceljenju čoveka sa suvom rukom u sinagogi, u subotnji dan, i to na prekor farisejima koji su zapovest o subotnnjem mirovanju doveli dotle da su čak izbrojali koliko koraka se toga dana može napraviti.
Međutim, pošto ni dobra dela nije moguće činiti bez kretanja, oni ih se radije odricahu, nego da popuste prekomerno kretanje. Spasitelj ih je više puta zbog toga izobličavao. Jer, u subotu se zahtevalo uzdržanje od životnih briga, a ne od dela blagočašća i bratoljublja.
U hrišćanstvu se, umesto subote, praznuje nedelja sa istim ciljem – uzdržavati se od životnih poslova i dan posvećivati isključivo delima po Bogu. Hrišćansko zdravoumlje nikad nije išlo do farisejskog sitničarenja, odnosno do nedelatnosti u nedelju. Međutim, dozvoljeno razrešenje za delanje u taj dan daleko je prevazišlo granicu ispravnosti.
Nedelanje u dan subote je fariseje udaljavalo od činjenja dobrih dela, dok Hrišćane odvlače delatnosti koje oni sebi dozvoljavaju u nedeljni dan. Uoči nedelje – pozorište, a zatim svakakvo drugo uveseljavanje. Posle toga – prespavano jutro: u crkvu se nema kad. Nekoliko poseta, ručak, uveče opet uveseljavanja. Tako se sve vreme posvećuje stomaku i naslađivanju ostalih čula, a o Bogu i dobrim delima se nema kad misliti.
U svojoj knjizi za 21. utorak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava značaj učešća u propovedi, naglašavajući ulogu onih koji, iako ne propovedaju, svojim trudom podržavaju širenje Božije reči.
U svojoj knjizi za 12. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava put ka Božjoj milosti kroz priču o dva jerihonska slepca iz Jevanđelja po Mateju i objašnjava da je tajna u pravoj veri, koja vodi ka ugađanju Bogu, nadi i istrajnoj molitvi – jedinom sigurnom putu ka pomoći odozgo.
U svojoj knjizi za 12. ponedeljak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neizbežnost Sudnjeg dana i važnost blagovremenog pokajanja. Smrt predstavlja vrata za prelazak u večni život, a svaki trenutak koji imamo na zemlji treba da iskoristimo za ispravljanje svojih grešaka i pripremu za radost večnog Carstva.
U svojoj knjizi za 11. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra važnost praštanja kao ključne Hristove zapovesti, naglašavajući da pravi oproštaj otvara vrata Božje milosti. Iako se čin oproštaja može činiti jednostavnim, gordost nam često otežava njegovo iskreno praštanje.
Detalji ikone su vešto utkani, pa tako sa leve strane možemo videti Oca, Sin je u sredini , a Sveti Duh skroz desno.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
Detalji ikone su vešto utkani, pa tako sa leve strane možemo videti Oca, Sin je u sredini , a Sveti Duh skroz desno.
Svetom službom započeo je zvanično pontifikat novog pape, uz prisustvo svetskih lidera, strogih bezbednosnih mera i desetina hiljada vernika. Njegova inauguracija bila je više od ceremonije — trenutak kada je Crkva ponovo podigla svoj glas za mir, jedinstvo i veru.
U pitanju je običaj ili tradicija, a ne zapovest, i tokom vekova ponuđena su različita tumačenja ovog neobičnog, ali duboko simboličnog čina.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U pitanju je običaj ili tradicija, a ne zapovest, i tokom vekova ponuđena su različita tumačenja ovog neobičnog, ali duboko simboličnog čina.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.