Došavši u Nazaret, Gospod nije našao veru. Njegova vidljiva prostota smetala im je da vide Njegovu nevidljivu slavu i Božanstvo. Zar to isto ne biva i sa hrišćanima? Hrišćanski dogmati su, spolja gledano, vrlo prosti. Međutim, za um koji ih posmatra iznutra, oni predstavljaju sveobuhvatni u sebi skladan sistem koji ne može pronaći nikakav tvarni um.
Bacivši letimičan pogled na jevanđeljsku prostotu, gordoumlje se, međutim, odvraća od nje i počinje na samom sebi da gradi zdanje znanja koje se njemu čini ogromnije i sa kojeg se, navodno, pruža široki vidik. U stvarnosti, ono predstavlja gomilu karata, dok njegov vidik sačinjavaju opsene i prizraci zažarenog uobraženja. Ipak, to mu ne treba govoriti.
Svakoga ko pokušava da ga razuveri, ono i njemu slični, spremni su da svojim kritičkim napadima odmah svrgnu sa gore u provaliju. Međutim, istina uvek prolazi između njih nepovređena i ide drugim dušama, koje će biti sposobne da je prime.