Poglavar Carigradske patrijaršije bogoslužio je u Prvoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice Neohorije na Bosforu, potom je Ahmetu Andreasu Ozgunesu, koji je prešao u pravoslavlje, dodelio počasnu titulu arhonta, a u besedi je upozorio na složenost situacije na Bliskom Istoku.
Carigradski patrijarh Vartolomej bogoslužio je u popodnevnim časovima u Prvoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice Neohorije na Bosforu, na praznik Blage Marije. Patrijarh je u svojoj besedi, između ostalog, poželeo da u našem nemirnom svetu, posebno na Bliskom Istoku, koji je ponovo na iskušenju sukoba, zavlada mir, jer su kritični sati pred nama.
Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej
Zatim je u kancelariji Arhontskog beležnika potpisao dokument kojim dodeljuje titulu arhonta Ahmetu Andreasu Ozgunesu, koji je pre 15 godina prešao u pravoslavlje. Arhont je počasna titula koja se dodeljuje istaknutim vernicima za njihove zasluge i doprinos Crkvi. Titula arhonta tradicionalno je povezana sa Carigradskom patrijaršijom, ali je dodeljuju i druge pravoslavne crkve.
Arhonti su obično ugledni laici, često istaknuti članovi zajednice, koji su se istakli u oblasti dobrotvornog rada, podrške crkvenim projektima, kulturnom očuvanju ili drugim oblicima službe crkvi i društvu. Dodeljivanje titule arhonta smatra se velikom čašću i nosi sa sobom moralnu odgovornost i obavezu da se nastavi sa radom na dobrobit crkvene zajednice.
Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej
Patrijarh Vartolomej je, obraćajući se novom arhontu, pohvalio njegovu privrženost hrišćanskim principima i uzoran život kao člana ove crkvene zajednice i zahvalio mu na sveukupnoj pomoći koju je pružio zajednici Antalije. Novi arhont je zahvalio patrijarhu na velikoj počasti i blagoslovu prema njemu.
Potom je u porti hrama u prisustvu patrijarha Vartolomeja upriličeno svečano otvaranje kulturne manifestacije, tokom koje je predstavljena izložba odabranih fotografija različitih umetnika, sa dva organizovana fotografska takmičenja u znak sećanja na Nikolaosa Maginasa.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Mark Linč kritikovao je američku spoljnopolitičku pasivnost, najavljujući zakonodavne i ekonomske mere prema Turskoj dok ne dođe do promene statusa Aja Sofije.
Nakon što je arhiepiskop Elpidofor poklonio predsedniku Sjedinjenih Američkih Država zlatni simbol hrišćanstva i uporedio ga sa Svetim carem Konstantinom, usledila je oštra reakcija iz Turske – od zahteva za oduzimanje pasoša do poziva na progon.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.