U srcu Atosa, u administrativnom centru Kareja, nalazi se posebna posnica koja u tišini čuva nasleđe Svetog Save, mesto neprekidne molitve i stroge posvećenosti, koje ima duboku duhovnu tradiciju i istorijski značaj.
Svetogorski manastiri, njih ukupno dvadeset, čine mozaik različitih monaških zajednica, gde su zastupljeni srpski, ruski, bugarski i grčki monasi. Među njima je srpski manastir Hilandar, ali samo retkima je poznato da pored toga, na Svetoj Gori postoji još jedna srpska svetinja – posnica Svetog Save, koja je nezavisna od Hilandara i u kojoj se primenjuje jedan od najstrožih monaških tipika u pravoslavnom svetu.
Posnica Svetog Save, kako kaže monah Nikodim, nije samo jedna od najvećih svetinja Srba, već cele Svete gore, pa i šireg pravoslavnog sveta.
- Kad kažem čitavog sveta, mislim na to da postoji samo jedna posnica – to je Svetosavska posnica. Isposnica ima i u Svetoj zemlji, na Svetoj gori, ali posnica je samo jedna. Razlika između isposnice i posnice je u tome što je u posnici najteži tipik - objašnjava monah Nikodim.
Printscreen/YouTube/Принцип Прес
Monah Nikodim
Ova svetinja je poseban monaški dom, gde molitva i post nikada ne prestaju.
- U svih 20 manastira na Svetoj gori, u sedam dana završava se Psaltir, dok je Sveti Sava postavio pravilo da se ovde, u njegovoj posnici, Psaltir završava svakog dana, uz noćnicu, jutrenje i časove - kaže otac Nikodim.
Karejski tipik, koji je napisao Sveti Sava 1199. godine, postavio je stroga pravila za monaški život u posnici. Ovaj jedinstveni rukopis, napisan staroslovenskim jezikom na pergamentu, predstavlja jedno od najvažnijih dela srpske srednjovekovne književnosti. Njime je Sveti Sava obezbedio posnici u Kareji potpunu samostalnost u odnosu na Svetogorski protat i manastir Hilandar, omogućivši da se tu vodi nezavisni monaški život.
Printscreen/YouTube/Принцип Прес
Posnica Svetog Save
Ovaj vredan dokument se sve do kraja 19. veka nalazio u posnici Svetog Save, kada je prenet u manastir Hilandar, u čijem arhivu se i danas nalazi. U 14. veku Karejski tipik je uklesan u kamenu iznad vrata Karejske isposnice. I po njemu se i sama isposnica još naziva posnica, isihastirija, molčanica ili tipikadnica. Važno je napomenuti i da je ovim dokumentom Sveti Sava obezbedio Karejskoj isposnici potpunu samostalnost u odnosu na Svetogorski protat, kao i na igumana Manastira Hilandara.
- Sveti Sava je rekao, ovde kad dolazi bilo ko, i kad dolaze vladike, svi moraju da se najave u manastir, a iguman Hilandara je dužan mene da obavesti kad i u koje vreme ja mogu da primim - svetogorski starac Nikodim.
Printscreen/YouTube/Принцип Прес
Posnica Svetog Save
Monah Nikodim danas jedini sprovodi ovaj strogi tipik, iako je po pravilima trebalo da budu trojica monaha.
- Po tipiku trebalo bi da nas bude troje. Dešava se da ne stignem da završim Psaltir, pa tražim praštanje. Trebalo bi da nas ima više, ali molimo se Bogu da nas umnoži - poručuje otac Nikodim u televizijskoj emisiji “Od zlata jabuka”.
Ova mala svetinja čuva i jedinstvene relikvije – ikonu Bogorodice Mlekopitateljice i štap Svetog Save Osvećenog, koje je Sveti Sava srpski doneo iz Palestine.
- Predanje kaže da je Sveti Sava Osvećeni pre smrti zaveštao ovu svetinju monasima, rekavši da će doći „carskog roda sin, koji će nositi moje ime,“ misleći na Svetog Savu srpskog. Kada je Sveti Sava stigao u manastir Svetog Save Osvećenog, čudesno je prepoznao da su relikvije namenjene njemu, i monasi su mu ih predali - pripoveda otac Nikodim i dodaje:
- Sveti Sava doneo je ovu čudotvornu ikonu ovde, gde i danas stoji sa desne strane ikonostasa, što je izuzetak u pravoslavlju, jer je Sveti Sava molio Boga da Majku Božju postavi sa desne, a Hrista sa leve strane - objašnjava monah Nikodim, govoreći o značaju ove jedinstvene relikvije.
Printscreen/YouTube/Принцип Прес
Jedinstveni ikonostas u pravoslavlju, na kom je ikoba Bogorodice postavljena desno, a ikona Hrista levo
Pored svog duhovnog značaja, posnica Svetog Save je bila i prvo izdavačko mesto u srpskoj istoriji. Ovde je monah Domentijan, učenik Svetog Save, napisao „Žitije Svetog Save“ i „Žitije Svetog Simeona,“ dok je prepisivačka radionica vekovima bila aktivna u ovoj svetinji.
Usrdnim molitvama i trudom monaha Nikodima, posnica Svetog Save je obnavljana uz pomoć dobrotvora iz Srbije, Republike Srpske, Rusije i dijaspore. Ovaj sveti kutak, u kojem se Sveti Sava molio za spas srpskog naroda, danas odiše obnovljenim sjajem, zahvaljujući postavljenim savremenim staklenicima, uređenoj bašti i pažljivo restauriranim ikonama i freskama.
Printscreen/YouTube/Принцип Прес
Otac Nikodim
U posnici Svetog Save u Kareji, molitva ne prestaje, a vera i podvig monaha Nikodima nastavljaju da osvetljavaju ovaj duhovni centar, čineći ga mestom gde se vekovima prožimaju molitva, post i nepokolebljiva vera u Gospoda
Tokom narednih sedam nedelja, sve do Vaskrsa, verni su pozvani na uzdržanje, molitvu, pokajanje i dobra dela, kako bi u čistoti srca i misli dočekali najveći hrišćanski praznik.
Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Tokom narednih sedam nedelja, sve do Vaskrsa, verni su pozvani na uzdržanje, molitvu, pokajanje i dobra dela, kako bi u čistoti srca i misli dočekali najveći hrišćanski praznik.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.