ON JE POZNAT KAO SVETAC ISCELITELJ! Sutra obeležavamo Prepodobnog Avksentija!
Bio je vrlo ugledan vlastelin u Carigradu pre nego što se zamonašio.
U najstarijem manastiru Sankt Peterburga, predsednik Rusije i poglavar Ruske pravoslavne crkve obeležili su 300 godina od prenosa moštiju svetog kneza, pored koga počiva i jedan od najuticajnijih Srba 18. veka, Sava Vladislavić.
U prohladnim zracima severnog svetla, gde hladnoća ne umanjuje toplinu vere, Lavra Aleksandra Nevskog u Sankt Peterburgu postala je mesto susreta dvojice moćnih ljudi – predsednika Rusije Vladimira Putina i patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila. Povod njihovog dolaska bila je tristota godišnjica prenosa moštiju Svetog kneza Aleksandra Nevskog, zaštitnika i „čuvara ruske državnosti“, kako ga je s ljubavlju nazvao ruski lider.
U tišini Blagoveštenske crkve, pod svodovima bogato ukrašenim freskama i ikonama, predsednik Putin se poklonio moštima svetog kneza, prisetivši se velikih trenutaka ruske istorije. Patrijarh Kiril, u duhu bratstva crkve i države, darovao je predsedniku ikonu Aleksandra Nevskog, simbol neprekinutog duhovnog nasleđa koje spaja vekove prošlosti sa izazovima sadašnjice.
Lavra Aleksandra Nevskog, najstariji i najveći manastir u Sankt Peterburgu, osnovan je po volji Petra Velikog, koji je 1710. izabrao mesto za ovu svetinju, želeći da time učvrsti temelje novog glavnog grada Rusije. Među svetim zidovima manastira ne počivaju samo ruski velikani. Grob Savatija Vladislavića, poznatog kao Sava Vladislavić, stoji kao podsećanje na srpske korene utkane u rusku istoriju. Vladislavić, jedan od najuticajnijih Srba 18. veka, bio je verni savetnik i diplomata na dvoru cara Petra Prvog.
Njegova mudrost, hrabrost i diplomatska veština oblikovale su mnoge ključne trenutke ne samo za Rusiju, već i za šire pravoslavne narode. Njegova uloga u ruskoj istoriji ne može se meriti samo političkim pregovorima – ona je duhovna i istorijska veza između dva naroda koji dele istu veru, snove i ideale.
U godini koja simbolizuje neprolaznu slavu svetog Aleksandra Nevskog, ova poseta ima poseban značaj. Kako je Vladimir Putin istakao, Nevski ostaje „čuvar ruske državnosti“, a njegova lavra – svedok kako neuništivi duh svetaca oblikuje budućnost jedne nacije. U isto vreme, ovaj manastir je i mesto tihe molitve za sve koji su se borili za pravoslavlje, uključujući i Savu Vladislavića, koji je svojim delom utemeljio most između Srbije i Rusije.
Poseta Lavri, osveštana molitvama i sećanjem na slavne ličnosti, bila je ne samo čin poštovanja prema prošlosti, već i podsetnik da vera, čast i duhovna snaga mogu voditi narode kroz vekove.



Prema predanju, ova svetinja nalazila se u Feodorovskom manastiru grada Gorodca u Nižegorodskoj oblasti, kada ga je 1238. godine spalila vojska Batu-kana, a zatim se „javila“ drugi put, ovoga puta stanovnicima Kostrome.
Krsni hod desetina hiljada vernika, sveštenstva i monaštva, konjanici u istorijskim oklopima i simboličan prolazak brodova oživljaveli su trovekovni put moštiju nebeskog zaštitnika grada.
Na praznik Svetog kneza Vladimira, kada Rusija obeležava i dan svog krštenja, u muškom manastiru u Sevastopolju održane su svečanosti povodom manastirske slave i otvaranja kompleksa "Novi Hersones" koji spaja hrišćansku tradiciju sa savremenim tehnologijama.
Odlikovanje koje nosi naziv po velikom svecu, simbol duhovne obnove i očuvanja pravoslavne baštine, naglašava sinergiju između države i Crkve u unapređenju moralnih i duhovnih vrednosti.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Sveti oci vekovima su upozoravali da čovek nije odgovoran samo za svoja dela, već i za ono što dopušta da se zadrži u njegovom umu.
Duhovnici su kroz vekove ukazivali da se iza spolja vidljivih grehova često kriju dublji, prikriveniji i podmukliji poroci.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Mirotočivog po starom i Svetog Porfirija Gaskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Aleksandra Aleksandrijskog, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.