KAKO SE PRAVILNO MOLI SVETITELJIMA?! Starac Gavrilo objasnio gde ljudi greše pa molitva ostaje neuslišena
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Prema predanju, ova svetinja nalazila se u Feodorovskom manastiru grada Gorodca u Nižegorodskoj oblasti, kada ga je 1238. godine spalila vojska Batu-kana, a zatim se „javila“ drugi put, ovoga puta stanovnicima Kostrome.
Na dan Feodorovske ikone Presvete Bogorodice 27. marta 2000. godine objavljeni su rezultati predsedničkih izbora u Rusiji, a Vladimir Putin je postao novi vladar ove države kojom i sada suvereno vlada. Poklapanja ova dva datuma ponovo su pokrenula priču o ovoj čudotvornoj ikoni, čiji je nastanak obavijen velom tajne, a koja je vekovima smatrana zaštitnicom ruskih vladara.
Čudotvorna i u rukama ratnika
Feodorovska ikona, čije je poreklo obavijeno misterijom, povezuje se s Feodorovskim manastirima u Nižegorodskoj oblasti. Prema predanju, ikona se prvi put pojavila 1238. godine, kada je manastir spalila vojska Batu-kana. Nakon toga, 15. avgusta 1239. godine, stanovnici Kostrome su ugledali ratnika s ikonom Majke Božje, kojeg su prepoznali kao svetog velikomučenika Feodora Stratilata.
Ikona je pronađena zahvaljujući knezu koji je lovio u blizini reke Zaprudnje. Postoji više verzija o knezu koji je otkrio ikonu, uključujući kostromskog kneza Vasilija Kvašnju i vladimirski knez Jurija Vsevolodoviča. Ključno je da se ikona nije pojavila običnom seljaku, već knezu iz kraljevske dinastije Rjurikoviča, čime je stvorila poseban značaj i status, piše "Russia Beyond".
Ikona je preneta u Kostromu i smeštena u crkvu Feodora Stratilata. Priča takođe govori o čudu iz 1262. godine, kada je ikona pomogla stanovnicima da pobede Mongolo-Tatare oslepljujući ih svetlošću. Danas se ikona poštuje kao čudotvorna i smeštena je u Uspensku crkvu Kostromske tvrđave, jedinstvene arhitekture koja je okrenuta prema severu, ka mestu njenog pronalaska.
Bila je simbol dolaska Mihaila Fjodoroviča na vlast
Mihail Fjodorovič Romanov izabran je za cara 1613. godine tokom Zemskog sabora, dok je bio sa majkom u Ipatjevskom manastiru. Iako se u prvobitnim izvorima ne spominje Feodorovska ikona, „Novi letopisac“ iz tog vremena tvrdi da su izaslanici doneli ovu ikonu kao simbol podrške njegovoj vlasti. Dan kada je Mihail preuzeo presto, 14. mart po starom kalendaru, danas se slavi kao praznik posvećen Feodorovskoj ikoni.
Tokom svoje vladavine, Mihail je činio mnoge darove u čast ove ikone, naglašavajući njen značaj za dinastiju Romanov. Iako je ikona postala carska svetinja, ostala je u Kostromi, jer crkvena tradicija ne dozvoljava prenos ikona bez volje Bogorodice. Čak ni visoki sveštenici i carstvo nisu mogli menjati tu praksu.
Feodorovska ikona uticala je na imena članova carske porodice; na primer, imena supruga cara Ivana Aleksejeviča i cara Petra I menjana su u skladu sa ikonom. Tradicija je nastavljena i u XVIII veku, kada su stranci, koji su se venčali u ruskoj imperatorskoj porodici, često dobijali patronim u čast Feodorovske ikone. Ova ikona tako postaje simbol identiteta i povezanosti s dinastijom Romanov.
Posle rušenja carske vlasti u Rusiji likovi na ikoni su potamneli
Posle Oktobarske revolucije 1917. godine Feodorovska ikona je ostala u Kostromi. Međutim, u izvesnom trenutku likovi na njoj su potamneli. Legenda taj događaj povezuje sa ubistvom Nikolaja II.
U realnosti se to, međutim, verovatno dogodilo usled niza neuspešnih restauracija. Komisija Narodnog komesarijata za prosvetu je 1919. godine, naime, pod rukovodstvom restauratora Igora Grabara izvršila ispitivanje ikone. Zatim je na licu mesta u Kostromi obavljena restauracija. Godine 1929. ikonu je ponovo restaurirao Grabar u Moskvi. Nakon toga likovi su postali gotovo nerazaznatljivi, tako da čak ni restauracija iz 1964. godine nije uspela da ih povrati. Istraživač Aleksej Fjodorov smatra da je su likovi potamneli zbog nesavesnog delovanja lično Igora Grabara i njegovih saradnika, piše Russia Beyond.
Uspenska crkva, u kojoj se Feodorovska ikona nalazila, porušena je 1934. godine, a ikona je zatim promenila nekoliko adresa, pre nego što je našla mesto u crkvi Hristovog Vaskrsenja u Debri.
18. avgusta 1991. godine Feodorovska ikona je preneta u Bogojavljensku crkvu Bogojavljensko-Anastasijinog manastira, koja je vraćena Ruskoj pravoslavnoj crkvi, postavši saborna crkva Kostromske eparhije.
Ponovo postala pokroviteljka državne vlasti u Rusiji
Na dan Feodorovske ikone Presvete Bogorodice, 27. marta 2000. godine, objavljeni su rezultati predsedničkih izbora u Rusiji, na kojima je Vladimir Putin postao predsednik.
Ovo poklapanje događaja ponovo je izazvalo interes novinara da Feodorovsku ikonu nazivaju pokroviteljkom državne vlasti u Rusiji. Iako Putin nikada nije isticao ovu povezanost, u avgustu 2000. godine dobio je kopiju ikone od arhimandrita Jovana Krestjankina. Godine 2023. godine, po blagoslovu patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila, Feodorovska ikona je preneta u obnovljenu Bogojavljensku crkvu u Kostromskom kremlju.

Beloruske monahinje su navodno "infiltrirale" u crkve u Švedskoj kako bi prikupljale sredstva za finansiranje rata u Ukrajini.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Meštani kažu da kad god su pokušali da mladice presade na drugo mesto, da su i plod davale i rasle uspravno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.