Prema predanju, ova svetinja nalazila se u Feodorovskom manastiru grada Gorodca u Nižegorodskoj oblasti, kada ga je 1238. godine spalila vojska Batu-kana, a zatim se „javila“ drugi put, ovoga puta stanovnicima Kostrome.
Na dan Feodorovske ikone Presvete Bogorodice 27. marta 2000. godine objavljeni su rezultati predsedničkih izbora u Rusiji, a Vladimir Putin je postao novi vladar ove države kojom i sada suvereno vlada. Poklapanja ova dva datuma ponovo su pokrenula priču o ovoj čudotvornoj ikoni, čiji je nastanak obavijen velom tajne, a koja je vekovima smatrana zaštitnicom ruskih vladara.
Čudotvorna i u rukama ratnika
Feodorovska ikona, čije je poreklo obavijeno misterijom, povezuje se s Feodorovskim manastirima u Nižegorodskoj oblasti. Prema predanju, ikona se prvi put pojavila 1238. godine, kada je manastir spalila vojska Batu-kana. Nakon toga, 15. avgusta 1239. godine, stanovnici Kostrome su ugledali ratnika s ikonom Majke Božje, kojeg su prepoznali kao svetog velikomučenika Feodora Stratilata.
Ikona je pronađena zahvaljujući knezu koji je lovio u blizini reke Zaprudnje. Postoji više verzija o knezu koji je otkrio ikonu, uključujući kostromskog kneza Vasilija Kvašnju i vladimirski knez Jurija Vsevolodoviča. Ključno je da se ikona nije pojavila običnom seljaku, već knezu iz kraljevske dinastije Rjurikoviča, čime je stvorila poseban značaj i status, piše "Russia Beyond".
Ikona je preneta u Kostromu i smeštena u crkvu Feodora Stratilata. Priča takođe govori o čudu iz 1262. godine, kada je ikona pomogla stanovnicima da pobede Mongolo-Tatare oslepljujući ih svetlošću. Danas se ikona poštuje kao čudotvorna i smeštena je u Uspensku crkvu Kostromske tvrđave, jedinstvene arhitekture koja je okrenuta prema severu, ka mestu njenog pronalaska.
Public domain
Feodorovska ikona
Bila je simbol dolaska Mihaila Fjodoroviča na vlast
Mihail Fjodorovič Romanov izabran je za cara 1613. godine tokom Zemskog sabora, dok je bio sa majkom u Ipatjevskom manastiru. Iako se u prvobitnim izvorima ne spominje Feodorovska ikona, „Novi letopisac“ iz tog vremena tvrdi da su izaslanici doneli ovu ikonu kao simbol podrške njegovoj vlasti. Dan kada je Mihail preuzeo presto, 14. mart po starom kalendaru, danas se slavi kao praznik posvećen Feodorovskoj ikoni.
Tokom svoje vladavine, Mihail je činio mnoge darove u čast ove ikone, naglašavajući njen značaj za dinastiju Romanov. Iako je ikona postala carska svetinja, ostala je u Kostromi, jer crkvena tradicija ne dozvoljava prenos ikona bez volje Bogorodice. Čak ni visoki sveštenici i carstvo nisu mogli menjati tu praksu.
Feodorovska ikona uticala je na imena članova carske porodice; na primer, imena supruga cara Ivana Aleksejeviča i cara Petra I menjana su u skladu sa ikonom. Tradicija je nastavljena i u XVIII veku, kada su stranci, koji su se venčali u ruskoj imperatorskoj porodici, često dobijali patronim u čast Feodorovske ikone. Ova ikona tako postaje simbol identiteta i povezanosti s dinastijom Romanov.
Posle rušenja carske vlasti u Rusiji likovi na ikoni su potamneli
Posle Oktobarske revolucije 1917. godine Feodorovska ikona je ostala u Kostromi. Međutim, u izvesnom trenutku likovi na njoj su potamneli. Legenda taj događaj povezuje sa ubistvom Nikolaja II.
U realnosti se to, međutim, verovatno dogodilo usled niza neuspešnih restauracija. Komisija Narodnog komesarijata za prosvetu je 1919. godine, naime, pod rukovodstvom restauratora Igora Grabara izvršila ispitivanje ikone. Zatim je na licu mesta u Kostromi obavljena restauracija. Godine 1929. ikonu je ponovo restaurirao Grabar u Moskvi. Nakon toga likovi su postali gotovo nerazaznatljivi, tako da čak ni restauracija iz 1964. godine nije uspela da ih povrati. Istraživač Aleksej Fjodorov smatra da je su likovi potamneli zbog nesavesnog delovanja lično Igora Grabara i njegovih saradnika, piše Russia Beyond.
Public domain
Potamnela Feodorovska ikona
Uspenska crkva, u kojoj se Feodorovska ikona nalazila, porušena je 1934. godine, a ikona je zatim promenila nekoliko adresa, pre nego što je našla mesto u crkvi Hristovog Vaskrsenja u Debri.
18. avgusta 1991. godine Feodorovska ikona je preneta u Bogojavljensku crkvu Bogojavljensko-Anastasijinog manastira, koja je vraćena Ruskoj pravoslavnoj crkvi, postavši saborna crkva Kostromske eparhije.
Ponovo postala pokroviteljka državne vlasti u Rusiji
Na dan Feodorovske ikone Presvete Bogorodice, 27. marta 2000. godine, objavljeni su rezultati predsedničkih izbora u Rusiji, na kojima je Vladimir Putin postao predsednik.
Ovo poklapanje događaja ponovo je izazvalo interes novinara da Feodorovsku ikonu nazivaju pokroviteljkom državne vlasti u Rusiji. Iako Putin nikada nije isticao ovu povezanost, u avgustu 2000. godine dobio je kopiju ikone od arhimandrita Jovana Krestjankina. Godine 2023. godine, po blagoslovu patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila, Feodorovska ikona je preneta u obnovljenu Bogojavljensku crkvu u Kostromskom kremlju.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Dok svet s nestrpljenjem iščekuje ključni susret lidera Rusije i Amerike, stručnjaci upozoravaju da bez uvažavanja kulturno-religijske dimenzije pregovori neće doneti trajan mir.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.