Praznovanje crkvene Nove godine 14. septembra po novom kalendaru, 1. septembra po starom, oslanja se na duboke duhovne i istorijske korene. Ustanovljeno na Prvom vaseljenskom saboru, ovo vreme poziva na obnovu kroz liturgijski ciklus i sećanje na značajne trenutke iz hrišćanske tradicije.
Crkvena Nova godina, koju Pravoslavna crkva obeležava 14. septembra po novom kalendaru (1. septembra po starom), ima duboko ukorenjenu duhovnu i istorijsku važnost. Ustanovljena na Prvom vaseljenskom saboru, ona označava početak novog liturgijskog ciklusa, pozivajući vernike da se s ljubavlju i blagodarnošću okrenu Bogu, kroz čije darove svet doživljava obnovu svake godine.
Mesec septembar je od davnina bio značajan kao vreme sabiranja plodova u jevrejskoj tradiciji. U mesecu septembru, prema zapisu iz Knjige izlaska (2 Mojs. 23,16), Jevreji su započinjali građansku godinu i prinosili žrtve zahvalnosti za plodove koje im je Bog darovao.
Wikipedia
Ikona Prvog vaseljenskog sabora
Ovaj mesec je obeležen i istorijom naše vere, jer je baš u septembru, tokom jednog takvog sabranja u sinagogi, Gospod Isus Hristos objavio svoju misiju svetu. Čitajući iz knjige proroka Isaije, Spasitelj je rekao: „Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim evanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene srcem; da propovedam zarobljenima otpuštenje i slepima prozrenje; da oslobodim potlačene; da oglasim godinu milosti Gospodnje“ (Lk. 4, 18-19; Is. 61, 1-2). Ovim rečima, Hristos je najavio novu eru u istoriji čovečanstva, eru milosti i ljubavi koju je sam zapečatio svojim delima i prisustvom.
Mesec septembar nosi i pečat pobede cara Konstantina Velikog nad Maksimom, što je obezbedilo slobodu hrišćanske vere u rimskoj carevini. Ova pobeda, slavljena sa zahvalnošću, otvorila je put jačanju hrišćanske veroispovesti i omogućila Crkvi da raste u slobodi, slaveći Gospoda kroz svoje svete i sveštene običaje.
Dugo vremena je i građanska godina u hrišćanskom svetu počinjala prvog septembra, sledeći isti taj datum koji je Prvi vaseljenski sabor opredelio kao početak crkvene godine. Tek kasnije, u zapadnoj Evropi, a potom i u Rusiji za vreme Petra Velikog, građanska godina je pomerena na 1. januar. Međutim, za pravoslavne vernike, početak crkvene godine ostaje neraskidiv deo duhovne tradicije i liturgijskog života.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.