Praznovanje crkvene Nove godine 14. septembra po novom kalendaru, 1. septembra po starom, oslanja se na duboke duhovne i istorijske korene. Ustanovljeno na Prvom vaseljenskom saboru, ovo vreme poziva na obnovu kroz liturgijski ciklus i sećanje na značajne trenutke iz hrišćanske tradicije.
Crkvena Nova godina, koju Pravoslavna crkva obeležava 14. septembra po novom kalendaru (1. septembra po starom), ima duboko ukorenjenu duhovnu i istorijsku važnost. Ustanovljena na Prvom vaseljenskom saboru, ona označava početak novog liturgijskog ciklusa, pozivajući vernike da se s ljubavlju i blagodarnošću okrenu Bogu, kroz čije darove svet doživljava obnovu svake godine.
Mesec septembar je od davnina bio značajan kao vreme sabiranja plodova u jevrejskoj tradiciji. U mesecu septembru, prema zapisu iz Knjige izlaska (2 Mojs. 23,16), Jevreji su započinjali građansku godinu i prinosili žrtve zahvalnosti za plodove koje im je Bog darovao.
Wikipedia
Ikona Prvog vaseljenskog sabora
Ovaj mesec je obeležen i istorijom naše vere, jer je baš u septembru, tokom jednog takvog sabranja u sinagogi, Gospod Isus Hristos objavio svoju misiju svetu. Čitajući iz knjige proroka Isaije, Spasitelj je rekao: „Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim evanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene srcem; da propovedam zarobljenima otpuštenje i slepima prozrenje; da oslobodim potlačene; da oglasim godinu milosti Gospodnje“ (Lk. 4, 18-19; Is. 61, 1-2). Ovim rečima, Hristos je najavio novu eru u istoriji čovečanstva, eru milosti i ljubavi koju je sam zapečatio svojim delima i prisustvom.
Mesec septembar nosi i pečat pobede cara Konstantina Velikog nad Maksimom, što je obezbedilo slobodu hrišćanske vere u rimskoj carevini. Ova pobeda, slavljena sa zahvalnošću, otvorila je put jačanju hrišćanske veroispovesti i omogućila Crkvi da raste u slobodi, slaveći Gospoda kroz svoje svete i sveštene običaje.
Dugo vremena je i građanska godina u hrišćanskom svetu počinjala prvog septembra, sledeći isti taj datum koji je Prvi vaseljenski sabor opredelio kao početak crkvene godine. Tek kasnije, u zapadnoj Evropi, a potom i u Rusiji za vreme Petra Velikog, građanska godina je pomerena na 1. januar. Međutim, za pravoslavne vernike, početak crkvene godine ostaje neraskidiv deo duhovne tradicije i liturgijskog života.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Riznica Eparhijskog kulturnog centra čuva svetinje koje odišu smirenjem i svedoče o istini pravoslavlja, a mitropolit Fotije poručuje da one u sebi nose vekove stradanja i nade srpskog naroda.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi - kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.