Praznovanje crkvene Nove godine 14. septembra po novom kalendaru, 1. septembra po starom, oslanja se na duboke duhovne i istorijske korene. Ustanovljeno na Prvom vaseljenskom saboru, ovo vreme poziva na obnovu kroz liturgijski ciklus i sećanje na značajne trenutke iz hrišćanske tradicije.
Crkvena Nova godina, koju Pravoslavna crkva obeležava 14. septembra po novom kalendaru (1. septembra po starom), ima duboko ukorenjenu duhovnu i istorijsku važnost. Ustanovljena na Prvom vaseljenskom saboru, ona označava početak novog liturgijskog ciklusa, pozivajući vernike da se s ljubavlju i blagodarnošću okrenu Bogu, kroz čije darove svet doživljava obnovu svake godine.
Mesec septembar je od davnina bio značajan kao vreme sabiranja plodova u jevrejskoj tradiciji. U mesecu septembru, prema zapisu iz Knjige izlaska (2 Mojs. 23,16), Jevreji su započinjali građansku godinu i prinosili žrtve zahvalnosti za plodove koje im je Bog darovao.
Wikipedia
Ikona Prvog vaseljenskog sabora
Ovaj mesec je obeležen i istorijom naše vere, jer je baš u septembru, tokom jednog takvog sabranja u sinagogi, Gospod Isus Hristos objavio svoju misiju svetu. Čitajući iz knjige proroka Isaije, Spasitelj je rekao: „Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim evanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene srcem; da propovedam zarobljenima otpuštenje i slepima prozrenje; da oslobodim potlačene; da oglasim godinu milosti Gospodnje“ (Lk. 4, 18-19; Is. 61, 1-2). Ovim rečima, Hristos je najavio novu eru u istoriji čovečanstva, eru milosti i ljubavi koju je sam zapečatio svojim delima i prisustvom.
Mesec septembar nosi i pečat pobede cara Konstantina Velikog nad Maksimom, što je obezbedilo slobodu hrišćanske vere u rimskoj carevini. Ova pobeda, slavljena sa zahvalnošću, otvorila je put jačanju hrišćanske veroispovesti i omogućila Crkvi da raste u slobodi, slaveći Gospoda kroz svoje svete i sveštene običaje.
Dugo vremena je i građanska godina u hrišćanskom svetu počinjala prvog septembra, sledeći isti taj datum koji je Prvi vaseljenski sabor opredelio kao početak crkvene godine. Tek kasnije, u zapadnoj Evropi, a potom i u Rusiji za vreme Petra Velikog, građanska godina je pomerena na 1. januar. Međutim, za pravoslavne vernike, početak crkvene godine ostaje neraskidiv deo duhovne tradicije i liturgijskog života.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Protojerej-stavrofor dr Dimitrije Kalezić, istaknuti teolog, profesor i pisac, ostavio je dubok trag u srpskoj teološkoj misli i kulturi. Njegov život svedočio je o dubokoj veri, akademskoj posvećenosti i pastirskoj ljubavi prema narodu.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".