Praznovanje crkvene Nove godine 14. septembra po novom kalendaru, 1. septembra po starom, oslanja se na duboke duhovne i istorijske korene. Ustanovljeno na Prvom vaseljenskom saboru, ovo vreme poziva na obnovu kroz liturgijski ciklus i sećanje na značajne trenutke iz hrišćanske tradicije.
Crkvena Nova godina, koju Pravoslavna crkva obeležava 14. septembra po novom kalendaru (1. septembra po starom), ima duboko ukorenjenu duhovnu i istorijsku važnost. Ustanovljena na Prvom vaseljenskom saboru, ona označava početak novog liturgijskog ciklusa, pozivajući vernike da se s ljubavlju i blagodarnošću okrenu Bogu, kroz čije darove svet doživljava obnovu svake godine.
Mesec septembar je od davnina bio značajan kao vreme sabiranja plodova u jevrejskoj tradiciji. U mesecu septembru, prema zapisu iz Knjige izlaska (2 Mojs. 23,16), Jevreji su započinjali građansku godinu i prinosili žrtve zahvalnosti za plodove koje im je Bog darovao.
Wikipedia
Ikona Prvog vaseljenskog sabora
Ovaj mesec je obeležen i istorijom naše vere, jer je baš u septembru, tokom jednog takvog sabranja u sinagogi, Gospod Isus Hristos objavio svoju misiju svetu. Čitajući iz knjige proroka Isaije, Spasitelj je rekao: „Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim evanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene srcem; da propovedam zarobljenima otpuštenje i slepima prozrenje; da oslobodim potlačene; da oglasim godinu milosti Gospodnje“ (Lk. 4, 18-19; Is. 61, 1-2). Ovim rečima, Hristos je najavio novu eru u istoriji čovečanstva, eru milosti i ljubavi koju je sam zapečatio svojim delima i prisustvom.
Mesec septembar nosi i pečat pobede cara Konstantina Velikog nad Maksimom, što je obezbedilo slobodu hrišćanske vere u rimskoj carevini. Ova pobeda, slavljena sa zahvalnošću, otvorila je put jačanju hrišćanske veroispovesti i omogućila Crkvi da raste u slobodi, slaveći Gospoda kroz svoje svete i sveštene običaje.
Dugo vremena je i građanska godina u hrišćanskom svetu počinjala prvog septembra, sledeći isti taj datum koji je Prvi vaseljenski sabor opredelio kao početak crkvene godine. Tek kasnije, u zapadnoj Evropi, a potom i u Rusiji za vreme Petra Velikog, građanska godina je pomerena na 1. januar. Međutim, za pravoslavne vernike, početak crkvene godine ostaje neraskidiv deo duhovne tradicije i liturgijskog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.