ČUDOTVORNI ISCELITELJ KOJI JE SVO BOGATSTVO RAZDELIO SIROMAŠNIMA: Sutra praznujemo Svetog mučenika Patrokla
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Video snimak u kojem simbol Svete tajne pričešća postaje predmet ismevanja, izazvao je gnev i ogorčenje među vernicima širom sveta.
Svetinja hrišćanstva, koja vekovima čuva veru, sada je suočena sa do sada neviđenim napadom i izrugivanjem. Viralni video-snimak u kojem guvernerka Mičigena Grečen Vitmer ismeva sveto pričešće, uznemirio je hrišćanski svet i probudio ogorčenje među vernicima. U činu bez presedana, guvernerka stavlja čips u usta influenserke Liz Plank, praveći parodiju na najuzvišeniji trenutak bogosluženja - čin pričešćivanja.
Sveto pričešće za svakog vernika predstavlja trenutak susreta sa Bogom, primanje tela i krvi Hristove, u srcu liturgijskog života. To je trenutak u kojem se vera oseća, proživljava i u kojem duša nalazi utehu u milosti Božijoj. A sada, pred našim očima, taj sveti čin pretvoren je u predmet podsmeha, povređujući osećanja onih koji su svoje živote posvetili veri, svetinji i ljubavi prema Hristu.
Ovaj neprimereni postupak ne može se opravdati nikakvim političkim izgovorom. Opravdanja guvernerke Vitmer da je video imao za cilj promociju zakona deluju neuverljivo i isprazno pred veličinom povrede verskih osećanja koju je nanela. U svetu gde se sve više gubi smisao za svetost i dostojanstvo, ovakav čin samo dodatno produbljuje jaz između svetovnog i duhovnog. Koliko su samo neznanje i nepoštovanje prema veri prisutni među onima koji vode ovaj svet?
Sveto pričešće nije igra, nije sredstvo za zabavu i nije stvar koju treba koristiti za sticanje političkih poena. Ono je srž hrišćanskog života, duhovna hrana koja nas povezuje sa Bogom i večnim životom. Gledati kako neko ismeva taj obred, pa makar to bila i guvernerka jedne države, znači stajati nemoćan pred svetogrđem koje prodire duboko u srce svakog vernika.
Iako su izgovorene reči izvinjenja, ova rana ostaje. Guvernerka Mičigena ovim postupkom ne samo da je povredila katolike, koji čine značajan deo njenog biračkog tela, već je dotakla svakog vernika koji zna šta znači svetinja. Zar nije dužnost svakog vođe da poštuje one koje predstavlja? Da li je moguće da je svet izgubio osećaj za ono što je sveto i nedodirljivo?
Sveto pismo nas uči da onaj ko „vredi veran u malom, veran je i u mnogom“ (Luka 16:10). Ali kako verovati onima koji ne pokazuju ni najmanje poštovanje prema onome što je za mnoge srž postojanja? Političke igre i strategije ne mogu opravdati svetogrđe i ismevanje vere.
Vreme je da se digne glas koji neće dozvoliti da se svetinja stavlja na pijedestal podsmeha. Glas koji će braniti dostojanstvo vere, obreda i Svete tajne pričešća. I dok svet možda ide u pravcu otuđenja od Boga, vernici imaju obavezu da štite ono što je sveto, da se bore za dar Božji - veru, ljubav i svete tajne.
Jer, kako reče apostol Pavle, „Ne dajmo svetinje psima“ (Matej 7:6). Ne dozvolimo da se ono najuzvišenije gazi pod nogama neznanja i podsmeha. Ne dozvolimo da naša svetinja bude ismevana. Vreme je za buđenje vere i za čuvanje onoga što je najsvetije u srcima svakog hrišćanina.



Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.