Video snimak u kojem simbol Svete tajne pričešća postaje predmet ismevanja, izazvao je gnev i ogorčenje među vernicima širom sveta.
Svetinja hrišćanstva, koja vekovima čuva veru, sada je suočena sa do sada neviđenim napadom i izrugivanjem. Viralni video-snimak u kojem guvernerka Mičigena Grečen Vitmer ismeva sveto pričešće, uznemirio je hrišćanski svet i probudio ogorčenje među vernicima. U činu bez presedana, guvernerka stavlja čips u usta influenserke Liz Plank, praveći parodiju na najuzvišeniji trenutak bogosluženja - čin pričešćivanja.
Sveto pričešće za svakog vernika predstavlja trenutak susreta sa Bogom, primanje tela i krvi Hristove, u srcu liturgijskog života. To je trenutak u kojem se vera oseća, proživljava i u kojem duša nalazi utehu u milosti Božijoj. A sada, pred našim očima, taj sveti čin pretvoren je u predmet podsmeha, povređujući osećanja onih koji su svoje živote posvetili veri, svetinji i ljubavi prema Hristu.
printskrin instagram
Influenserka Liz Plank
Ovaj neprimereni postupak ne može se opravdati nikakvim političkim izgovorom. Opravdanja guvernerke Vitmer da je video imao za cilj promociju zakona deluju neuverljivo i isprazno pred veličinom povrede verskih osećanja koju je nanela. U svetu gde se sve više gubi smisao za svetost i dostojanstvo, ovakav čin samo dodatno produbljuje jaz između svetovnog i duhovnog. Koliko su samo neznanje i nepoštovanje prema veri prisutni među onima koji vode ovaj svet?
Sveto pričešće nije igra, nije sredstvo za zabavu i nije stvar koju treba koristiti za sticanje političkih poena. Ono je srž hrišćanskog života, duhovna hrana koja nas povezuje sa Bogom i večnim životom. Gledati kako neko ismeva taj obred, pa makar to bila i guvernerka jedne države, znači stajati nemoćan pred svetogrđem koje prodire duboko u srce svakog vernika.
SPC
Sveta >tajna prićešća
Iako su izgovorene reči izvinjenja, ova rana ostaje. Guvernerka Mičigena ovim postupkom ne samo da je povredila katolike, koji čine značajan deo njenog biračkog tela, već je dotakla svakog vernika koji zna šta znači svetinja. Zar nije dužnost svakog vođe da poštuje one koje predstavlja? Da li je moguće da je svet izgubio osećaj za ono što je sveto i nedodirljivo?
Sveto pismo nas uči da onaj ko „vredi veran u malom, veran je i u mnogom“ (Luka 16:10). Ali kako verovati onima koji ne pokazuju ni najmanje poštovanje prema onome što je za mnoge srž postojanja? Političke igre i strategije ne mogu opravdati svetogrđe i ismevanje vere.
Vreme je da se digne glas koji neće dozvoliti da se svetinja stavlja na pijedestal podsmeha. Glas koji će braniti dostojanstvo vere, obreda i Svete tajne pričešća. I dok svet možda ide u pravcu otuđenja od Boga, vernici imaju obavezu da štite ono što je sveto, da se bore za dar Božji - veru, ljubav i svete tajne.
Jer, kako reče apostol Pavle, „Ne dajmo svetinje psima“ (Matej 7:6). Ne dozvolimo da se ono najuzvišenije gazi pod nogama neznanja i podsmeha. Ne dozvolimo da naša svetinja bude ismevana. Vreme je za buđenje vere i za čuvanje onoga što je najsvetije u srcima svakog hrišćanina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Mirotočivog po starom i Svetog Porfirija Gaskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Aleksandra Aleksandrijskog, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Osumnjičeni je brzo uhapšen i priznao je zločin, a vest je izazvala šok i molitveno okupljanje među vernicima i lokalnim stanovništvom na jugu Brazila.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.