VODA JE POČELA DA PUNI PLATO, VERNICI SU U PANICI BEŽALI: "Pomolila sam se ocu Joilu i čula samo jednu reč", čudo usred haosa
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
Video snimak u kojem simbol Svete tajne pričešća postaje predmet ismevanja, izazvao je gnev i ogorčenje među vernicima širom sveta.
Svetinja hrišćanstva, koja vekovima čuva veru, sada je suočena sa do sada neviđenim napadom i izrugivanjem. Viralni video-snimak u kojem guvernerka Mičigena Grečen Vitmer ismeva sveto pričešće, uznemirio je hrišćanski svet i probudio ogorčenje među vernicima. U činu bez presedana, guvernerka stavlja čips u usta influenserke Liz Plank, praveći parodiju na najuzvišeniji trenutak bogosluženja - čin pričešćivanja.
Sveto pričešće za svakog vernika predstavlja trenutak susreta sa Bogom, primanje tela i krvi Hristove, u srcu liturgijskog života. To je trenutak u kojem se vera oseća, proživljava i u kojem duša nalazi utehu u milosti Božijoj. A sada, pred našim očima, taj sveti čin pretvoren je u predmet podsmeha, povređujući osećanja onih koji su svoje živote posvetili veri, svetinji i ljubavi prema Hristu.
Ovaj neprimereni postupak ne može se opravdati nikakvim političkim izgovorom. Opravdanja guvernerke Vitmer da je video imao za cilj promociju zakona deluju neuverljivo i isprazno pred veličinom povrede verskih osećanja koju je nanela. U svetu gde se sve više gubi smisao za svetost i dostojanstvo, ovakav čin samo dodatno produbljuje jaz između svetovnog i duhovnog. Koliko su samo neznanje i nepoštovanje prema veri prisutni među onima koji vode ovaj svet?
Sveto pričešće nije igra, nije sredstvo za zabavu i nije stvar koju treba koristiti za sticanje političkih poena. Ono je srž hrišćanskog života, duhovna hrana koja nas povezuje sa Bogom i večnim životom. Gledati kako neko ismeva taj obred, pa makar to bila i guvernerka jedne države, znači stajati nemoćan pred svetogrđem koje prodire duboko u srce svakog vernika.
Iako su izgovorene reči izvinjenja, ova rana ostaje. Guvernerka Mičigena ovim postupkom ne samo da je povredila katolike, koji čine značajan deo njenog biračkog tela, već je dotakla svakog vernika koji zna šta znači svetinja. Zar nije dužnost svakog vođe da poštuje one koje predstavlja? Da li je moguće da je svet izgubio osećaj za ono što je sveto i nedodirljivo?
Sveto pismo nas uči da onaj ko „vredi veran u malom, veran je i u mnogom“ (Luka 16:10). Ali kako verovati onima koji ne pokazuju ni najmanje poštovanje prema onome što je za mnoge srž postojanja? Političke igre i strategije ne mogu opravdati svetogrđe i ismevanje vere.
Vreme je da se digne glas koji neće dozvoliti da se svetinja stavlja na pijedestal podsmeha. Glas koji će braniti dostojanstvo vere, obreda i Svete tajne pričešća. I dok svet možda ide u pravcu otuđenja od Boga, vernici imaju obavezu da štite ono što je sveto, da se bore za dar Božji - veru, ljubav i svete tajne.
Jer, kako reče apostol Pavle, „Ne dajmo svetinje psima“ (Matej 7:6). Ne dozvolimo da se ono najuzvišenije gazi pod nogama neznanja i podsmeha. Ne dozvolimo da naša svetinja bude ismevana. Vreme je za buđenje vere i za čuvanje onoga što je najsvetije u srcima svakog hrišćanina.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
U utorak treće sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik poziva da se ne lišavamo svetih tajni, jer samo kroz njih možemo doći do spasenja.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Kompozicija „Svevidećeg oka“ zasnovana je na geometrijskoj figuri koja se više puta ponavlja – krugu.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Uzbudljive vesti za filmske fanove i poštovaoce kontroverznog hita „Stradanje Hristovo“!
Na svakom od elemenata igre stoji opis koliko poena nosi, kao i koje su sposobnosti karte u samoj igri.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za četvrti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.