Video snimak u kojem simbol Svete tajne pričešća postaje predmet ismevanja, izazvao je gnev i ogorčenje među vernicima širom sveta.
Svetinja hrišćanstva, koja vekovima čuva veru, sada je suočena sa do sada neviđenim napadom i izrugivanjem. Viralni video-snimak u kojem guvernerka Mičigena Grečen Vitmer ismeva sveto pričešće, uznemirio je hrišćanski svet i probudio ogorčenje među vernicima. U činu bez presedana, guvernerka stavlja čips u usta influenserke Liz Plank, praveći parodiju na najuzvišeniji trenutak bogosluženja - čin pričešćivanja.
Sveto pričešće za svakog vernika predstavlja trenutak susreta sa Bogom, primanje tela i krvi Hristove, u srcu liturgijskog života. To je trenutak u kojem se vera oseća, proživljava i u kojem duša nalazi utehu u milosti Božijoj. A sada, pred našim očima, taj sveti čin pretvoren je u predmet podsmeha, povređujući osećanja onih koji su svoje živote posvetili veri, svetinji i ljubavi prema Hristu.
printskrin instagram
Influenserka Liz Plank
Ovaj neprimereni postupak ne može se opravdati nikakvim političkim izgovorom. Opravdanja guvernerke Vitmer da je video imao za cilj promociju zakona deluju neuverljivo i isprazno pred veličinom povrede verskih osećanja koju je nanela. U svetu gde se sve više gubi smisao za svetost i dostojanstvo, ovakav čin samo dodatno produbljuje jaz između svetovnog i duhovnog. Koliko su samo neznanje i nepoštovanje prema veri prisutni među onima koji vode ovaj svet?
Sveto pričešće nije igra, nije sredstvo za zabavu i nije stvar koju treba koristiti za sticanje političkih poena. Ono je srž hrišćanskog života, duhovna hrana koja nas povezuje sa Bogom i večnim životom. Gledati kako neko ismeva taj obred, pa makar to bila i guvernerka jedne države, znači stajati nemoćan pred svetogrđem koje prodire duboko u srce svakog vernika.
SPC
Sveta >tajna prićešća
Iako su izgovorene reči izvinjenja, ova rana ostaje. Guvernerka Mičigena ovim postupkom ne samo da je povredila katolike, koji čine značajan deo njenog biračkog tela, već je dotakla svakog vernika koji zna šta znači svetinja. Zar nije dužnost svakog vođe da poštuje one koje predstavlja? Da li je moguće da je svet izgubio osećaj za ono što je sveto i nedodirljivo?
Sveto pismo nas uči da onaj ko „vredi veran u malom, veran je i u mnogom“ (Luka 16:10). Ali kako verovati onima koji ne pokazuju ni najmanje poštovanje prema onome što je za mnoge srž postojanja? Političke igre i strategije ne mogu opravdati svetogrđe i ismevanje vere.
Vreme je da se digne glas koji neće dozvoliti da se svetinja stavlja na pijedestal podsmeha. Glas koji će braniti dostojanstvo vere, obreda i Svete tajne pričešća. I dok svet možda ide u pravcu otuđenja od Boga, vernici imaju obavezu da štite ono što je sveto, da se bore za dar Božji - veru, ljubav i svete tajne.
Jer, kako reče apostol Pavle, „Ne dajmo svetinje psima“ (Matej 7:6). Ne dozvolimo da se ono najuzvišenije gazi pod nogama neznanja i podsmeha. Ne dozvolimo da naša svetinja bude ismevana. Vreme je za buđenje vere i za čuvanje onoga što je najsvetije u srcima svakog hrišćanina.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.