Prema njegovim savetima, očuvanje uma i srca od zlih misli je ključno za duhovno blagostanje, jer kad se umnože dobre misli, čovek postaje pobožan, smiren, a njegov život raj.
Starac Pajsije, jedan od najvažnijih i najcenjenijih monaha Svete Gore 20. veka, ostavio je iza sebe brojne duhovne pouke, kojih bi vernici trebalo da se pridržavaju kako bi se odbranili od negativnih misli i u svom srcu očuvali mir.
Jedan od njegovih duhovnih saveta, a koji se tiče upravo odbrane naše duše od napada ideja, koje narušavaju lično duhovno blagostanje, ujedno je i smernica, u kom pravcu treba da se idemo kako bi blagodet u sebi očuvali neometenu.
Sveti Pajsije Atonski je naglasio da um i srce treba čuvati, nedopuštajući zlu da ga okalja, a ovo je njegov savet kako to činiti.
– Rekao sam vam da, da bi se um i srce očistili, čovek ne treba da prihvata zle misli koje mu donosi đavo, niti da sam sebi dopušta da razmišlja zlo. Treba uvek da pokušava da stavlja dobre misli, da se ne uzbuđuje lako i da gleda sa obazrivošću i ljubavlju greške drugih. Kada se umnože dobre misli, čovek se duhovno čisti, postaje pobožan, smiren, a njegov život postaje raj - jasno objašnjava.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
Kako dalje navodi, život u suprotnom postaje luka za nemire i brige, koje umaraju ljudsku dušu.
- Suprotno tome, ako su čovekove misli zle, on sve vidi sumnjičavo i njegov život postaje pakao. On sam sebi stvara pakao. Potrebno je da radimo na očišćenju. Možda prepoznajemo naše slabosti, ali to nije dovoljno. Ako ne prihvatamo zle misli i ne razmišljamo zlo, a za sve što nam se kaže ili vidimo, stavimo dobru misao, um i srce će se očistiti.
Kako dalje tvrdi, tu nije kraj iskušenjima, međutim slušanjem kako da delujemo ojačaćemo naše srce.
- Ipak, iskušenja neće prestati da nas uznemiravaju. Čak i ako se oslobodimo naših vlastitih misli, iskušenja od đavola će i dalje postojati, ali neće se zalepiti ako je srce čisto - poruka je starca Pajsija.
Manastir Fenek iz 15. veka, koji je podigao despot Stefan Lazarević, smešten u Jakovu blizu Beograda, poznat je po dubokom poštovanju Svete Paraskeve, svedočenjima o isceljenju i istorijskoj vezi s porodicom Branković.
Izdaleka liči na dvorac iz Diznijevih bajki, čija se raskoš nekako smestila na tesnoj steni okruženoj vodom. Nalazi se na listi svetske baštine Uneska i smatra se jednim od najčudesnijih mesta na planeti.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.