JEVANĐELJE ZA PONEDELJAK, 18. NOVEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 22. ponedeljak po Pedesetnici
Jevanđelje po Luki (9,18-22) prikazuje trenutak kada Isus pita svoje učenike šta narod kaže "ko je on", a učenici mu odgovaraju na to pitanje.
Ovo Jevanđelje opisuje Isusov odgovor na optužbe koje su mu upućene nakon što je izlečio nemog čoveka izgonjenjem demona.
Jevanđelje Luka, začalo 57. (11,14-23) 14. I izgonjaše demona, i taj beše nem; i kad iziđe demon, progovori nemi; i divljaše se narod. 15. A neki od njih rekoše: „Pomoću Veelzevula, kneza demonskoga, izgoni demone.” 16. A drugi kušajući ga iskahu od njega znak sa neba. 17. A on znajući pomisli njihove reče im: „Svako carstvo koje se razdeli samo u sebi, opusteće, i dom koji se razdeli sam u sebi, propašće. 18. Ako se i satana razdeli sam u sebi, kako će opstati carstvo njegovo? Jer govorite da pomoću Veelzevula izgonim demone. 19. Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim demone, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije. 20. A ako li ja prstom Božijim izgonim demone, dakle, stiglo vam je Carstvo Božije. 21. Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru. 22. A kada dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdeli što je zaplenio od njega.” 23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, rasipa, reče Isus”
Jevanđelje po Luki (9,18-22) prikazuje trenutak kada Isus pita svoje učenike šta narod kaže "ko je on", a učenici mu odgovaraju na to pitanje.
U ovom jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako Isus poziva svoje sledbenike da se odreknu sebičnih želja, uzmu svoj krst i slede ga kako bi sačuvali svoju dušu.
U ovom jevanđelju po Luki, Isus objašnjava svojim učenicima da ne treba da se protive onima koji nisu protiv njih, jer su oni sa njima.
Ovo jevanđelje po Luki opisuje trenutak kada učenici zamole Isusa da ih nauči kako da se mole, nakon čega on daje poznatu molitvu "Oče naš".
U ovom delu Jevanđelja po Luki, Isus govori o unutrašnjoj i spoljašnjoj čistoti. On upoređuje oko s telesnom svetiljkom i govori da ako je u nama svetlost i telo že nam biti zdravo.
U ovom Jevanđelju po Luki se pripoveda o narodu koji očekuje znak i neće mu se dati znak osim znaka Jone.
U ovom Jevanđelju Isus poučava da se svetlost ne krije, kao i da sve ono što je tajno biće i javno. Takođe napominje da su njegova mati i braća oni koji slede Božiju reč i izvršavaju je.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o nečistom duhu koji napušta telo čoveka, a potom se u isto vraća sa sedam duhova gorih od sebe.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.