Printscreen/YouTube/Sve što mi pripada - Zvanični kanal
Kroz jednostavne, ali duboko promišljene stihove pesme "Bog," čuveni pesnik podseća nas na ljubav, odgovornost i slobodu koje oblikuju ljudski život.
Kada govorimo o duhovnim vrednostima, deca su često u središtu naše pažnje. Duško Trifunović, pesnik toplih i produhovljenih reči, u svojoj pesmi "Bog" na poseban način približava veru i odgovornost prema životu, roditeljima i deci. Ova pesma, iako jednostavna na prvi pogled, nosi duboku poruku o Božjoj ljubavi, poverenju i snazi ljudske slobode.
U pesmi "Bog" Duško Trifunović na poseban način osvetljava vezu između Boga, roditelja i dece, podsećajući nas na ljubav, odgovornost i slobodu koju imamo kao ljudi. Njegovi stihovi nas vode kroz duboku poruku o Božjoj prisutnosti i poverenju u našu sposobnost da oblikujemo mlade živote:
„Decu nije Bog stvorio
svojom rukom lično stručno
to je nama prepustio
da ne bude nenaučno.
Da ne gunđamo po selu
kako nismo savršeni
Bog prilazi našem delu
samo da ga oplemeni.
Stvorio me po svom liku
a budući da je stidljiv
kad pogleda moju sliku
drago mu što je nevidljiv.
Sav u zlatu i u srmi
on govori samo basom
to se vidi kada grmi
autoritetnim glasom.
Sve unapred zna a sluša
kako mu se dodvoravam
posmatra me ravnodušan
i pravi se zaboravan.
Mada ima prečih briga
dobro pazi na finese
dovikuje iz taljiga:
– Čuvaću vas, čuvajte se…”
Printscreen/YouTube/Sve što mi pripada - Zvanični kanal
Duško Drifunović
Ovi stihovi nas podsećaju da je Bog poverio čoveku zadatak da bude stvoritelj u najuzvišenijem smislu – roditelj. On nam daje slobodu da učimo, grešimo i stvaramo, ali nas nikada ne ostavlja bez svoje tihe prisutnosti i zaštite.
Za decu, ova pesma može biti lekcija o tome da Bog nije daleki autoritet, već brižni otac koji se raduje njihovim uspesima i tiho ih opominje kada skrenu s pravog puta. Roditeljima, stihovi pružaju inspiraciju da shvate koliko je važna njihova uloga u oblikovanju karaktera mladih bića.
Poruka pesme je univerzalna i večna: da budemo odgovorni jedni prema drugima, pažljivi prema deci i otvoreni za Božju ljubav i savet. Kao što Bog čuva nas, tako i mi treba da čuvamo one najmlađe, jer kroz njih se odražava Božji blagoslov i nada za budućnost.
Veštačka oplodnja izaziva ozbiljna etička i duhovna pitanja, posebno u pogledu postupanja s viškom embriona. Starešina Crkve Svete Trojice u Rumiji poziva na promišljanje o svetosti svakog začetog života.
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
Blaženopočivši episkop Atanasije smatra se za jednog od najistaknutijih pravoslavnih teologa, a o najmlađim vernicima je često govorio naglašavajući važnost budnog motrenja nad njima.
Dok Ruska Federacija dodatno učvršćuje svoje opredeljenje za zaštitu porodičnih vrednosti, novi zakon koji zabranjuje usvajanje ruske dece u zemljama koje legalizuju promenu pola, izazvao je burne reakcije širom sveta.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Recept iz vremena kada se sve spremalo bez žurbe ponovo osvaja — zahvaljujući bogatom nadevu, toploj čokoladnoj glazuri i uspomenama koje mirišu na maslo.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
Dok se utapa u beskrajnim tokovima površnih sadržaja, savremeni svet sve više zanemaruje dragocenu duhovnu poeziju, poput pesme „Bogu“ iz Dučićeve zbirke „Pesme sunca“, koja zrači svetlošću beskonačne istine i uzvišenih osećanja.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.