Dok većina otaca Crkve ističe značaj evharistijskog sabranja, jedan od najvećih duhovnika 19. veka, optinski starac Varsonufije, ukazao je na jutrenje kao trenutak kada mi sami prinosimo sebe Bogu, za razliku od službe kada nam se Isus Hristos prinosi na žrtvu.
U pravoslavnoj tradiciji, liturgija zauzima središnje mesto kao najsvetije bogosluženje koje okuplja vernike. Međutim, često se zaboravlja značaj jutrenjeg bogosluženja koje najdublje osvetljava početak dana i priprema dušu za susret s Gospodom.
Prepodobni Varsonufije Optinski, jedan od najvećih duhovnika 19. veka, podseća nas na uzvišenost ovog trenutka: „Obavezno idite u crkvu i uvek pokušajte da stignete prvi pre nego što počne služba. Jutrenje je jedna od najtežih osnova monaškog života, ali ima veliku moć. Jutrenje je, prema drevnim ocima, važnije od liturgije. Na liturgiji nam se Isus Hristos prinosi na žrtvu, a na jutrenju mi prinosimo sebe Njemu. Ova prinuda, ovo je borba sa telom i ima veliki značaj,“ poručuje Sveti Varsonufije, otkrivajući dublju dimenziju jutarnje molitve.
Printscreen/Youtube/ Телевизија Храм
Iako može delovati zahtevno, jutrenje donosi bogatu duhovnu blagodat
Jutrenje simbolizuje buđenje duše iz tame grehovne noći. Ovaj sveti trenutak poziva vernika na očišćenje uma i srca, usmeravajući misli ka Gospodu. U tišini crkve, osvetljenoj svetlošću sveća, i u melodijama bogoslužbenih pesama, vera dobija snagu, a srce pronalazi mir i pripremu za iskušenja dana.
Za monahe, jutrenje je stub podvižničkog života – borba sa telom i slabostima. To je trenutak kada volja nadvladava lenjost, a duh se uzdiže ka nebeskom. Kako je Prepodobni Varsonufije naglasio, ova tiha žrtva nije bez ploda. Ona jača unutrašnju snagu i donosi neprocenjivi duhovni mir.
Iako može delovati zahtevno, jutrenje donosi bogatu duhovnu blagodat. Vernici tada prinose svoje srce Hristu, u iskrenoj molitvi koja osvežava dušu i osvetljava naš put. U crkvi, gde sveće trepere pred ikonama, ovaj trenutak postaje prilika za pokajanje, smirenje i obnovu vere.
Prepodobni Varsonufije podseća da u ovoj tihoj žrtvi leži ključ dublje povezanosti s Gospodom. Jutrenje nije samo deo bogoslužbenog ciklusa – ono je duhovni temelj, vrata kroz koja započinjemo naš hod ka večnosti, predajući Gospodu sebe u punoj ljubavi i veri.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.