Hrišćani u Siriji, jedna od najstarijih verskih zajednica na svetu s istorijom iz apostolskih vremena, na meti su naoružanih fanatika – verski progon preti da zauvek izbriše multikulturni duh ove zemlje, dok međunarodna zajednica nemo posmatra.
Prema informacijama koje prenose lokalni izvori, grupa poljoprivrednika pretrpela je nasilni napad i bila pretučena, a naoružani fanatici optužili su ih da su „nevernici.“ Ovu vest izneo je pravoslavni sveštenik koji služi u toj oblasti, govoreći o mračnoj strani sukoba u Siriji, koji sve više dobija izrazito verski karakter.
Ovaj incident potvrđuje strahove koji se već godinama izražavaju u vezi sa sudbinom hrišćanskih zajednica u Siriji. Hrišćani u ovoj zemlji, koji su decenijama živeli u relativnoj sigurnosti pod režimom Bašara al-Asada, sada su meta fanatičnih islamista. Džihadisti, koji nastoje da nametnu svoju verziju šerijata, ne oklevaju da udare na bilo koga koga smatraju pretnjom za svoju viziju „čistog“ islamskog društva, prenosi grčki sajt vimaorthodoxias.gr.
Bakr ALKASEM / AFP / Profimedia
Uz podršku nekih stranih sila, džihadisti su zauzeli teritorije i uspostavili režim terora
Nasilje nad hrišćanima ima dalekosežne posledice, ne samo za same žrtve već i za budućnost zemlje. Sirija je kroz istoriju bila multikulturna i multireligijska država, u kojoj su različite verske zajednice vekovima živele zajedno. Sistematski progon hrišćana i drugih manjina ugrožava ovu kulturnu baštinu, stvarajući rizik od opasnog monokulturnog društva koje bi moglo da produbi tenzije i nasilje.
Ovaj slučaj ukazuje i na versku dimenziju rata u Siriji. Iako je sukob počeo kao ustanak protiv Asadovog režima, vremenom se razvio u višeslojni rat uz učešće brojnih lokalnih i međunarodnih faktora. Verske podele, koje su u početku bile periferne, sada su postale centralne, jer džihadisti koriste religiju kao sredstvo za uspostavljanje svoje vlasti.
Omar HAJ KADOUR / AFP / Profimedia
Apokaliptične scene sve češće se mogu videti na ulicama sirijskih gradova
Pad Asadovog režima stvorio je vakuum vlasti koji su iskoristili fanatici. Uz toleranciju ili čak podršku nekih stranih sila, zauzeli su teritorije i uspostavili režim terora. Hrišćani, kao i druge verske i etničke manjine, sada su meta ovih grupa koje nastoje da postignu potpunu homogenost u područjima pod njihovom kontrolom.
Hrišćani u Siriji čine jednu od najstarijih hrišćanskih zajednica na svetu, s istorijom koja datira iz apostolskih vremena. Iako je njihov broj tokom 20. veka opao, ostali su značajna verska i kulturna manjina u zemlji. Danas je njihov opstanak ugrožen više nego ikad, jer se nalaze između ratnih dejstava i progona.
Pre rata, hrišćani su uživali relativnu sigurnost i versku slobodu zahvaljujući toleranciji Asadovog režima. Iako je režim kritikovan zbog autoritarizma, obezbeđivao je suživot različitih verskih grupa. Nakon njegovog pada, situacija se drastično promenila, a džihadističke grupe smatraju hrišćane „izdajnicima“ i ciljaju ih kao deo šire strategije.
Omar HAJ KADOUR / AFP / Profimedia
Pad Asadovog režima stvorio je vakuum vlasti koji su iskoristili fanatici
Ovaj incident podseća međunarodnu zajednicu na humanitarnu krizu u Siriji i potrebu za zaštitom manjina. Uprkos izjavama i obećanjima, delovanje je minimalno, dok hrišćani u ovoj zemlji gledaju kako njihove zajednice nestaju.
Rešenje ne može da bude jednostavno, ali zahteva posvećenost svih uključenih strana mirnoj i multikulturnoj Siriji. Bez te posvećenosti, incidenti poput ovog će se nastaviti, vodeći u dalje krvoproliće i podele.
Poglavar Grčke pravoslavne crkve uputio je snažan apel za solidarnost, podršku i hitnu akciju kako bi se zaustavio egzodus hrišćanskih zajednica s prostora Bliskog istoka.
Abu Muhamed al Golani, nekadašnji istaknuti član Al Kaide, sada predvodi Hajat Tahrir al-Šam i kontroliše poslednje uporište opozicije u Siriji. Njegov pokušaj da menja imidž i postane međunarodno priznat lider prate dramatična dešavanja i diplomatske manipulacije.
Bratska podrška pomesnih pravoslavnih crkava sve je jača i glasnija, a patrijarh antiohijski Jovan kontinuirano prima poruke ohrabrenja od duhovnih lidera širom sveta.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Očevici svedoče o brutalnim egzekucijama hrišćanske zajednice, spaljenim domovima i telima razbacanim po ulicama. dok međunarodna zajednica ostaje pasivna.
Otac Grigorije svedoči o brutalnom ubistvu svog oca, pljačkama i uništavanju imovine, dok mnogi pokušavaju da pobegnu iz zemlje koja za njih više nije sigurna.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
Susret crkvenih poglavara sa političkim rukovodstvom Sirije završio se bez davanja konkretnih garancija za budućnost hrišćanskih zajednica. Dok građanski rat traje, verske manjine strahuju da bi njihove slobode mogle biti dodatno ugrožene.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.