Poglavar Grčke pravoslavne crkve uputio je snažan apel za solidarnost, podršku i hitnu akciju kako bi se zaustavio egzodus hrišćanskih zajednica s prostora Bliskog istoka.
Dok sukobi u Siriji i dalje traju, humanitarna kriza sve ozbiljnije ugrožava opstanak pravoslavnih hrišćana i drugih verskih zajednica. Ovim povodom, poglavar Grčke pravoslavne crkve oglasio se saopštenjem u kojem izražava duboku zabrinutost zbog izuzetno nestabilne situacije u Siriji.
Arhiepiskop Jeronim posebno ukazuje na tragične posledice koje rat ima za civilno stanovništvo, a naročito za pravoslavne hrišćane i druge hrišćanske zajednice u tom regionu. Nestanak pravoslavlja i hrišćanstva s ovih prostora bio bi ne samo gubitak za Siriju, već i za čitav Bliski istok i svet.
Naglašavajući ozbiljnost trenutne situacije, arhiepiskop podseća da je dugogodišnji sukob ostavio duboke rane na društvenom tkivu Sirije, dok je opstanku pravoslavnih i drugih hrišćanskih zajednica naneta neizmerna šteta. Okupacija Alepa od strane ekstremističkih elemenata donosi nove izazove, ugrožavajući same temelje hrišćanskog prisustva na ovom području, koje traje vekovima.
Stavros IOANNIDES / AFP / Profimedia
Arhiepiskop atinski i cele Grčke Jeronim
U svojoj poruci, arhiepiskop Jeronim izražava solidarnost Grčke pravoslavne crkve s patrijarhom Antiohije Jovanom X, mitropolitom Alepa Efremom i drugim verskim liderima Sirije. Oni neumorno rade na očuvanju miroljubive koegzistencije i multikulturalnog karaktera regiona, uprkos teškim okolnostima.
Poglavar Grčke pravoslavne crkve apeluje na međunarodnu zajednicu i sve relevantne organizacije da doprinesu mirnom rešavanju sukoba i obnovi zemlje. Ističe da je očuvanje međureligijske koegzistencije, uz međusobno poštovanje i saradnju, ključ za stabilnost i mir.
Poruka arhiepiskopa Jeronima je nedvosmislena: Grčka pravoslavna crkva ostaje posvećena pružanju pomoći pravoslavnim vernicima u Siriji, kao i jačanju mira i stabilnosti u regionu. Solidarnost i međunarodna saradnja ključni su preduslovi za očuvanje kulturnog i verskog nasleđa Sirije i za obnovu mira u ovoj izmučenoj zemlji.
Libanski narod se suočava sa neprestanim bombardovanjem i gubitkom sigurnosti, dok otac Justin iz Crkve Svetog Đorđa u prestonici Libana, opisuje bezizlaznost situacije i apeluje na molitvu za mir.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Otac Grigorije svedoči o brutalnom ubistvu svog oca, pljačkama i uništavanju imovine, dok mnogi pokušavaju da pobegnu iz zemlje koja za njih više nije sigurna.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
U Sabornoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, simbolu vere i nade, patrijarh Jovan služio je svetu liturgiju, šaljući moćnu poruku duhovnog povratka i postojanosti hrišćanstva u Siriji.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.