Carigradski patrijarh u svojoj božićnoj poslanici ističe fundamentalni značaj Ovaploćenja Božje Reči kao događaja egzistencijalnog učešća u božanskoj ikonomiji. Ističe da Božić nije samo emocionalni opit. već preobražavajući ulazak na put bogoslovlja kroz blagodat.
Neke pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Carigradska patrijaršija, najradosniji praznik u Crkvi Hristovoj – Božić – slave 25. decembra, pa u tim crkvama već traje praznično raspoloženje. U tom duhu, carigradski patrijarh Vartolomej objavio je svoju božićnu poslanicu, u kojoj naglašava kontrast između napretka nauke i tehnologije i duhovne dimenzije ljudskog postojanja.
Prepoznajući naučno znanje kao božanski dar, on upozorava na opasnosti scijentizma i kritički se osvrće na koncept „post-ljudskog“ i moralna ograničenja veštačke inteligencije. Crkva, napominje, nije tehnofobična, već tehnološkom napretku pristupa s pronicljivošću i odgovornošću.
Božićna poslanica patrijarha Vartolomeja
„Preosvećeni arhijereji i ljubljena deco u Gospodu,
Božanskom blagodaću ponovo smo stigli do slavnog dana Ovaploćenja Reči Božje, koji je došao na zemlju i nastanio se među nama „iz beskrajne čovekoljublja svoga“. Psalmima, himnama i neiskazanom radošću poštujemo veliku tajnu Ovaploćenja, „najnoviju od svega, jedinu novu pod suncem“, kroz koju se čoveku i vaseljeni otvara put ka oboženju po blagodati, a tvar se obnavlja.
Božić nije tek doživljaj prolaznih emocija koje „brzo dođu i još brže prođu“. To je egzistencijalno učešće u celom događaju božanske ikonomije. Kao što svedoči jevanđelist Matej, od samog početka su svetske vođe nastojale da unište Božansko dete. Za verne, uz „Hristos se rodi“ praznika Ovaploćenja Sina i Reči Boga Oca, i tužna zvona Stradanja, uvek odjekuje „Hristos vaskrse“, što je evanđelska poruka pobede nad smrću i nada u opšte vaskrsenje.
Credit: DAVID GRAY / AFP / Profimedia
„Slava Bogu na visini i na zemlji mir“ ponovo se čuje u svetu ispunjenom nasiljem, društvenom nepravdom i degradacijom ljudskog dostojanstva. Izvanredan napredak nauke i tehnologije ne dopire do dubine ljudske duše, jer je čovek uvek više od onoga što nauka može da zamisli i više od onoga što tehnološki napredak teži da postigne. Jaz između neba i zemlje u ljudskom postojanju ne može se naučno premostiti.
Danas odjekuju diskurs o „post-ljudskom” i veličanje veštačke inteligencije. Svakako, san o „nadljudskom“ nije nov. Ideja o „post-ljudskom“ zasnovana je na tehnološkom napretku i na pružanju čoveku neviđenih sredstava da prevaziđe ljudske granice. Crkva nije tehnofobična. Ona pristupa naučnom znanju kao „Božjem daru čoveku“, ne ignorišući i ne skrivajući opasnosti scijentizma.
Na kritičko pitanje kako sačuvati „kulturu ličnosti“ usred razvoja tehnološke kulture, jednom za svagda je odgovoreno u misteriji Ovaploćenja. Reč Božja postade telo, jer je tama prošla, i prava svetlost već sija.“
Braćo i deco u Gospodu,
Pobožno poštujući Bogorodicu, želimo svima blagosloven Božić i mirnu, zdravu i duhovno plodnu Novu godinu.
Poslanica takođe skreće pažnju na potrebu mira u svetu koji je obeležen nasiljem, društvenom nepravdom i krizom vrednosti. Carigradski patrijarh poziva vernike da spasenje traže u tajni Bogočoveka, u kojoj se Božansko i ljudsko sjedinuju u Hristu, podsećajući da Ovaploćenje Hristovo donosi istinu i premošćuje jaz između neba i zemlje.
Zaključuje porukom nade i molitve, izražavajući želje za Bogom blagosloven Božić i Novu godinu ispunjenu mirom, zdravljem i duhovnim izobiljem.
Na praznik Svetog Andreja, kojeg Carigradska patrijaršija obeležava 30. novembra, papinska delegacija predvođena kardinalom Kočom i patrijarh Vartolomej obnovili su zajednički duh ekumenskog dijaloga.
U besedi posle liturgije, patrijarh carigradski podsetio na izjavu svog prethodnika, patrijarha Atinagore, iz 1963. godine o približavanju Rimu, kao i na njegov istorijski susret sa papom Pavlom VI u Jerusalimu 1964. godine, koji je označio prekretnicu u međuhrišćanskom dijalogu.
Poludragi kamen od kog se pravi ova nijansa plave, bio je visoko vrednovan još od od drevnih civilizacija Mesopotamije i Egipta, a u vreme Nemanjića karavanima je dopreman u Srbiju i skupo plaćan.
Na Internetu danas svakodnevno imate nove "pravoslavne kanale", koji prosto niču kao pečurke posle kiše. Većina, nažalost, ovog je tipa: "Danas je Aranđelovdan, valja se ovo, ne valja se ono", "Ovo nipošto ne radi" ili "Ako izgovoriš ovu molitvu desiće ti se to i to", počeo je priču otac Goran Kovačević i objasnio da je to čist satanizam.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 6. sedmice Velikog posta otkriva tajnu hrabrosti pred gonjenjem i smrću, pokazujući da Prvi i Poslednji vlada i nad prolaznim svetom i večnim životom.