Carigradski patrijarh u svojoj božićnoj poslanici ističe fundamentalni značaj Ovaploćenja Božje Reči kao događaja egzistencijalnog učešća u božanskoj ikonomiji. Ističe da Božić nije samo emocionalni opit. već preobražavajući ulazak na put bogoslovlja kroz blagodat.
Neke pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Carigradska patrijaršija, najradosniji praznik u Crkvi Hristovoj – Božić – slave 25. decembra, pa u tim crkvama već traje praznično raspoloženje. U tom duhu, carigradski patrijarh Vartolomej objavio je svoju božićnu poslanicu, u kojoj naglašava kontrast između napretka nauke i tehnologije i duhovne dimenzije ljudskog postojanja.
Prepoznajući naučno znanje kao božanski dar, on upozorava na opasnosti scijentizma i kritički se osvrće na koncept „post-ljudskog“ i moralna ograničenja veštačke inteligencije. Crkva, napominje, nije tehnofobična, već tehnološkom napretku pristupa s pronicljivošću i odgovornošću.
Božićna poslanica patrijarha Vartolomeja
„Preosvećeni arhijereji i ljubljena deco u Gospodu,
Božanskom blagodaću ponovo smo stigli do slavnog dana Ovaploćenja Reči Božje, koji je došao na zemlju i nastanio se među nama „iz beskrajne čovekoljublja svoga“. Psalmima, himnama i neiskazanom radošću poštujemo veliku tajnu Ovaploćenja, „najnoviju od svega, jedinu novu pod suncem“, kroz koju se čoveku i vaseljeni otvara put ka oboženju po blagodati, a tvar se obnavlja.
Božić nije tek doživljaj prolaznih emocija koje „brzo dođu i još brže prođu“. To je egzistencijalno učešće u celom događaju božanske ikonomije. Kao što svedoči jevanđelist Matej, od samog početka su svetske vođe nastojale da unište Božansko dete. Za verne, uz „Hristos se rodi“ praznika Ovaploćenja Sina i Reči Boga Oca, i tužna zvona Stradanja, uvek odjekuje „Hristos vaskrse“, što je evanđelska poruka pobede nad smrću i nada u opšte vaskrsenje.
Credit: DAVID GRAY / AFP / Profimedia
„Slava Bogu na visini i na zemlji mir“ ponovo se čuje u svetu ispunjenom nasiljem, društvenom nepravdom i degradacijom ljudskog dostojanstva. Izvanredan napredak nauke i tehnologije ne dopire do dubine ljudske duše, jer je čovek uvek više od onoga što nauka može da zamisli i više od onoga što tehnološki napredak teži da postigne. Jaz između neba i zemlje u ljudskom postojanju ne može se naučno premostiti.
Danas odjekuju diskurs o „post-ljudskom” i veličanje veštačke inteligencije. Svakako, san o „nadljudskom“ nije nov. Ideja o „post-ljudskom“ zasnovana je na tehnološkom napretku i na pružanju čoveku neviđenih sredstava da prevaziđe ljudske granice. Crkva nije tehnofobična. Ona pristupa naučnom znanju kao „Božjem daru čoveku“, ne ignorišući i ne skrivajući opasnosti scijentizma.
Na kritičko pitanje kako sačuvati „kulturu ličnosti“ usred razvoja tehnološke kulture, jednom za svagda je odgovoreno u misteriji Ovaploćenja. Reč Božja postade telo, jer je tama prošla, i prava svetlost već sija.“
Braćo i deco u Gospodu,
Pobožno poštujući Bogorodicu, želimo svima blagosloven Božić i mirnu, zdravu i duhovno plodnu Novu godinu.
Poslanica takođe skreće pažnju na potrebu mira u svetu koji je obeležen nasiljem, društvenom nepravdom i krizom vrednosti. Carigradski patrijarh poziva vernike da spasenje traže u tajni Bogočoveka, u kojoj se Božansko i ljudsko sjedinuju u Hristu, podsećajući da Ovaploćenje Hristovo donosi istinu i premošćuje jaz između neba i zemlje.
Zaključuje porukom nade i molitve, izražavajući želje za Bogom blagosloven Božić i Novu godinu ispunjenu mirom, zdravljem i duhovnim izobiljem.
Na praznik Svetog Andreja, kojeg Carigradska patrijaršija obeležava 30. novembra, papinska delegacija predvođena kardinalom Kočom i patrijarh Vartolomej obnovili su zajednički duh ekumenskog dijaloga.
U besedi posle liturgije, patrijarh carigradski podsetio na izjavu svog prethodnika, patrijarha Atinagore, iz 1963. godine o približavanju Rimu, kao i na njegov istorijski susret sa papom Pavlom VI u Jerusalimu 1964. godine, koji je označio prekretnicu u međuhrišćanskom dijalogu.
Poludragi kamen od kog se pravi ova nijansa plave, bio je visoko vrednovan još od od drevnih civilizacija Mesopotamije i Egipta, a u vreme Nemanjića karavanima je dopreman u Srbiju i skupo plaćan.
Na Internetu danas svakodnevno imate nove "pravoslavne kanale", koji prosto niču kao pečurke posle kiše. Većina, nažalost, ovog je tipa: "Danas je Aranđelovdan, valja se ovo, ne valja se ono", "Ovo nipošto ne radi" ili "Ako izgovoriš ovu molitvu desiće ti se to i to", počeo je priču otac Goran Kovačević i objasnio da je to čist satanizam.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Ova tema, kako je istakao vladika, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.