Osnovna obeležja krsne slave ustanovio je Sveti Sava u 13. veku: slavski kolač i vino, slavsko žito i slavska sveća.
Patrijarh srpski Pavle objašnjava da slava nije samo imendan ili rođendan pojedinca, već duhovni rođendan i imendan cele porodice i naroda, simbolizujući ulazak predaka u hrišćanstvo.
- Kod drugih naroda pravoslavnih, oni slave svoj imendan ili svoj rođendan, a mi, eto, slavimo svoju slavu. U stvari, slava je i imendan i rođendan, ali ne pojedinca, nego cele porodice, celog plemena. Rođendan duhovni, kad su naši preci postali hrišćani, ušli u Crkvu Božiju i na taj način rođeni duhovno. I imendan, jer su se od tada nazvali hrišćani i do danas to bili - govorio je patrijarh srpski Pavle.
Osnovna obeležja krsne slave ustanovio je Sveti Sava u 13. veku: slavski kolač i vino, slavsko žito i slavska sveća. Od tada se krsna slava prenosi sa oca na sina. U porodicama bez muškog naslednika Slavu bi preuzimao zet, koji ženidbom dođe na miraz. Domazet bi za života tasta i tašte slavio njihovu krsnu slavu, a na dan svoje slave bi samo prekađivao, tj. nosio u crkvu sveću, kolač i žito, ali goste nije pozivao.
Slavska gozba se ne praktikuje prve godine od smrti člana domaćinstva, dok je porodica u žalosti. Ali, slava se ne prekida.
U crkvi se prereže kolač i okadi slavsko žito, a svečani ručak se uz upaljenu sveću organizuje samo za ukućane.
Schutterstock
Krsna slava
Crkva poučava da ne postoje ni mrsne ni posne slave, već posni dani (sreda i petak), te višenedeljni veliki postovi pred Božić i Vaskrs, kao i uoči Duhova i Velike Gospojine. Zato, ako slava “padne” u posni dan i slavska trpeza treba da je posna. Uostalom, srž slave ne čini iće i piće, već molitva svecu- porodičnom zaštitniku, sveća, koljivo, crveno vino i slavski kolač.
Jedna od zabluda je, ukazuje SPC da se žito ne sprema za “žive” svece: Aranđelovdan i Ilindan, jer pred Bogom nema mrtvih. Smatra se da se ova pogrešna praksa vezuje za kult umrlih pošto se slavsko žito sprema i za parastose precima.
U oba slučaja, žito simbolizuje žrtvu Bogu, pravoslavlje i hrišćansko verovanje u opšte vaskrsenje. I zato se na dan slave žito, zapravo prinosi Bogu u ime onog svetitelja koji se proslavlja tog dana.
Bez obzira da li taj svetac nije prošao kroz biološku smrt, kao npr. Arhangel Mihailo i Sveti Ilija, ili je živeo, pa se upokojio.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Sveti Teofan naglašava da supružnici treba da ispune zapovest ljubavi i međusobnog podnošenja: "Nosite bremena jedan drugoga“. Trpljenje, kako on objašnjava, ne smanjuje ljubav, već je učvršćuje, dok izbegavanje toga samo povećava nesuglasice i čini da sitnice postanu nepremostive prepreke. U njegovim rečima, um nam je dat da bismo život usmeravali ka dobroti, da bismo prevazišli nesuglasice kroz blagorazumnost. Kada ta blagorazumnost izostane, to je znak da je cilj života postao isključivo težnja za uživanjem, a ne za zajedničkim dobrima, što često vodi razvodu i raspadu porodice.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.