Nakon decenija neumornog rada na obnovi vere i crkvenog života, njegovo blaženstvo arhiepiskop Anastasije usnuo je u Gospodu u 95. godini, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji pravoslavlja.
Uz blagodarnost Bogu za život i delo njegovog blaženstva arhiepiskopa tiranskog, dračkog i cele Albanije Anastasija, Pravoslavna autokefalna crkva Albanije objavila je vest da je ovaj duhovni velikan usnuo u Gospodu. On se upokojio 25. januara 2025. godine, u 08.30 časova, u 95. godini života, u bolnici „Evangelismos“ u Atini, nakon duže bolesti i višeorganske insuficijencije.
Arhiepiskop Anastasije bio je svetionik vere i neumorni trudbenik na njivi Gospodnjoj. Njegov dolazak na tron Pravoslavne autokefalne crkve Albanije 1992. godine označio je početak duhovne obnove i vaskrsenja crkvenog života u zemlji koja je decenijama bila pod jarmom ateističkog režima. Poput neimara duhovnog hrama, on je iz ruševina podigao stotine crkava, osnovao prosvetne i čovekoljubive ustanove, obrazujući i rukopolažući novo sveštenstvo, kako bi svetlost pravoslavlja ponovo obasjala verni narod Albanije.
Njegova služba bila je neprestana žrtva, podnošena sa smirenjem i ljubavlju. Kroz tri i po decenije arhipastirske službe, arhiepiskop Anastasije postao je duhovni otac celokupnog albanskog pravoslavnog naroda, neprestano mu služeći kao most između neba i zemlje, molitve i delanja, prošlosti i budućnosti.
Pravoslavna autokefalna crkva Albanije uputila je poziv svim vernicima da u molitvama pomenu pokoj duše svog arhipastira, koji je do poslednjeg daha bio posvećen misiji spasenja i prosvećenja naroda. Njegovo ime ostaće upisano zlatnim slovima u istoriji pravoslavlja, kao neizbrisivi trag ljubavi prema Bogu i ljudima.
„Neka mu je večna pamjat!“ – odzvanja kroz crkve i manastire koje je podizao, kroz srca onih koji su ga voleli i poštovali, dok se njegov duh uznosi ka nebeskim obiteljima Oca Nebeskog, gde će pronaći svoj zasluženi mir u naručju Gospodnjem.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.