Nakon decenija neumornog rada na obnovi vere i crkvenog života, njegovo blaženstvo arhiepiskop Anastasije usnuo je u Gospodu u 95. godini, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji pravoslavlja.
Uz blagodarnost Bogu za život i delo njegovog blaženstva arhiepiskopa tiranskog, dračkog i cele Albanije Anastasija, Pravoslavna autokefalna crkva Albanije objavila je vest da je ovaj duhovni velikan usnuo u Gospodu. On se upokojio 25. januara 2025. godine, u 08.30 časova, u 95. godini života, u bolnici „Evangelismos“ u Atini, nakon duže bolesti i višeorganske insuficijencije.
Arhiepiskop Anastasije bio je svetionik vere i neumorni trudbenik na njivi Gospodnjoj. Njegov dolazak na tron Pravoslavne autokefalne crkve Albanije 1992. godine označio je početak duhovne obnove i vaskrsenja crkvenog života u zemlji koja je decenijama bila pod jarmom ateističkog režima. Poput neimara duhovnog hrama, on je iz ruševina podigao stotine crkava, osnovao prosvetne i čovekoljubive ustanove, obrazujući i rukopolažući novo sveštenstvo, kako bi svetlost pravoslavlja ponovo obasjala verni narod Albanije.
Njegova služba bila je neprestana žrtva, podnošena sa smirenjem i ljubavlju. Kroz tri i po decenije arhipastirske službe, arhiepiskop Anastasije postao je duhovni otac celokupnog albanskog pravoslavnog naroda, neprestano mu služeći kao most između neba i zemlje, molitve i delanja, prošlosti i budućnosti.
Pravoslavna autokefalna crkva Albanije uputila je poziv svim vernicima da u molitvama pomenu pokoj duše svog arhipastira, koji je do poslednjeg daha bio posvećen misiji spasenja i prosvećenja naroda. Njegovo ime ostaće upisano zlatnim slovima u istoriji pravoslavlja, kao neizbrisivi trag ljubavi prema Bogu i ljudima.
„Neka mu je večna pamjat!“ – odzvanja kroz crkve i manastire koje je podizao, kroz srca onih koji su ga voleli i poštovali, dok se njegov duh uznosi ka nebeskim obiteljima Oca Nebeskog, gde će pronaći svoj zasluženi mir u naručju Gospodnjem.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
Opelo arhijereja koji je posvetio život obnovi pravoslavlja u Albaniji, u Sabornom hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Tirani služio je patrijarh carigradski Vartolomej.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.