Nakon decenija neumornog rada na obnovi vere i crkvenog života, njegovo blaženstvo arhiepiskop Anastasije usnuo je u Gospodu u 95. godini, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji pravoslavlja.
Uz blagodarnost Bogu za život i delo njegovog blaženstva arhiepiskopa tiranskog, dračkog i cele Albanije Anastasija, Pravoslavna autokefalna crkva Albanije objavila je vest da je ovaj duhovni velikan usnuo u Gospodu. On se upokojio 25. januara 2025. godine, u 08.30 časova, u 95. godini života, u bolnici „Evangelismos“ u Atini, nakon duže bolesti i višeorganske insuficijencije.
Arhiepiskop Anastasije bio je svetionik vere i neumorni trudbenik na njivi Gospodnjoj. Njegov dolazak na tron Pravoslavne autokefalne crkve Albanije 1992. godine označio je početak duhovne obnove i vaskrsenja crkvenog života u zemlji koja je decenijama bila pod jarmom ateističkog režima. Poput neimara duhovnog hrama, on je iz ruševina podigao stotine crkava, osnovao prosvetne i čovekoljubive ustanove, obrazujući i rukopolažući novo sveštenstvo, kako bi svetlost pravoslavlja ponovo obasjala verni narod Albanije.
Njegova služba bila je neprestana žrtva, podnošena sa smirenjem i ljubavlju. Kroz tri i po decenije arhipastirske službe, arhiepiskop Anastasije postao je duhovni otac celokupnog albanskog pravoslavnog naroda, neprestano mu služeći kao most između neba i zemlje, molitve i delanja, prošlosti i budućnosti.
Pravoslavna autokefalna crkva Albanije uputila je poziv svim vernicima da u molitvama pomenu pokoj duše svog arhipastira, koji je do poslednjeg daha bio posvećen misiji spasenja i prosvećenja naroda. Njegovo ime ostaće upisano zlatnim slovima u istoriji pravoslavlja, kao neizbrisivi trag ljubavi prema Bogu i ljudima.
„Neka mu je večna pamjat!“ – odzvanja kroz crkve i manastire koje je podizao, kroz srca onih koji su ga voleli i poštovali, dok se njegov duh uznosi ka nebeskim obiteljima Oca Nebeskog, gde će pronaći svoj zasluženi mir u naručju Gospodnjem.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
U svojoj knjizi “Misli za svaki dan u godini”, za sredu mesopusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava duboku duhovnu istinu o slobodi pred Bogom.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.