Nakon decenija neumornog rada na obnovi vere i crkvenog života, njegovo blaženstvo arhiepiskop Anastasije usnuo je u Gospodu u 95. godini, ostavljajući neizbrisiv trag u istoriji pravoslavlja.
Uz blagodarnost Bogu za život i delo njegovog blaženstva arhiepiskopa tiranskog, dračkog i cele Albanije Anastasija, Pravoslavna autokefalna crkva Albanije objavila je vest da je ovaj duhovni velikan usnuo u Gospodu. On se upokojio 25. januara 2025. godine, u 08.30 časova, u 95. godini života, u bolnici „Evangelismos“ u Atini, nakon duže bolesti i višeorganske insuficijencije.
Arhiepiskop Anastasije bio je svetionik vere i neumorni trudbenik na njivi Gospodnjoj. Njegov dolazak na tron Pravoslavne autokefalne crkve Albanije 1992. godine označio je početak duhovne obnove i vaskrsenja crkvenog života u zemlji koja je decenijama bila pod jarmom ateističkog režima. Poput neimara duhovnog hrama, on je iz ruševina podigao stotine crkava, osnovao prosvetne i čovekoljubive ustanove, obrazujući i rukopolažući novo sveštenstvo, kako bi svetlost pravoslavlja ponovo obasjala verni narod Albanije.
Njegova služba bila je neprestana žrtva, podnošena sa smirenjem i ljubavlju. Kroz tri i po decenije arhipastirske službe, arhiepiskop Anastasije postao je duhovni otac celokupnog albanskog pravoslavnog naroda, neprestano mu služeći kao most između neba i zemlje, molitve i delanja, prošlosti i budućnosti.
Pravoslavna autokefalna crkva Albanije uputila je poziv svim vernicima da u molitvama pomenu pokoj duše svog arhipastira, koji je do poslednjeg daha bio posvećen misiji spasenja i prosvećenja naroda. Njegovo ime ostaće upisano zlatnim slovima u istoriji pravoslavlja, kao neizbrisivi trag ljubavi prema Bogu i ljudima.
„Neka mu je večna pamjat!“ – odzvanja kroz crkve i manastire koje je podizao, kroz srca onih koji su ga voleli i poštovali, dok se njegov duh uznosi ka nebeskim obiteljima Oca Nebeskog, gde će pronaći svoj zasluženi mir u naručju Gospodnjem.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Hilandarski monah, svojim životom posvećen duhovnoj službi, uveo je mnoge u duboku veru i mirnu pobožnost, prešao je u večnost, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bratije.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.