Duhovna riznica 24.02.2025 | 11:28

ČUDA NA GROBU IGUMANIJE ANE ADŽIĆ: Monahinja koja je decu spasavala sigurne smrti na putu je da postane svetiteljka

Izvor: religija.rs
ČUDA NA GROBU IGUMANIJE ANE ADŽIĆ: Monahinja koja je decu spasavala sigurne smrti na putu je da postane svetiteljka
SPC/Schutterstock Vladika Nikolaj

Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.

Ovo je priča o ženi čija vera je bila jača od svih iskušenja. Igumanija Ana Adžić, koja je rođena kao Nadežda Adžić, bila je stub pravoslavlja i nesebične požrtvovanosti.

Rođena je u Beogradu 1900, a upokojila se u Manastiru Vraćevšnici kod Gornjeg Milanovca 1975. Ostavila je neizbrisiv trag u srpskoj istoriji. Njena porodica bila je duboko povezana sa bogoslovskom tradiciju.

Detinjstvo provodi u Jagodini, gde završava školu, a potom nastavlja obrazovanje u Rumuniji, u školi Monaškog reda i renomiranom školskom zavodu Sveta Marija u Turceverinju.

Prvi svetski rat joj prekida školovanje, ali njena želja za učenjem i služenjem ne prestaje. Postaji jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.

Shutterstock, Wikipedia
Vladika Nikolaj

Njena predanost drugima postaje još jača posle smrti roditelja. Na poziv vladike Nikolaja, 1935. odlazi u Bitolj, gde vodi sirotište za decu. Njena ljubav prema siromašnima i nevoljnima videla se 1941, kada osniva hranilišta u Trsteniku. Voleli su je meštani, srčano je pomagali, a njoj nije bilo teško da za decu i prosi po Trsteniku.

Sa sobom je vukla kolica i u njih stavljala priloge. Išla je po okolnim selima po kiši, blatu i mrazu. Na ramenima je vukla teške džakove i sa njima pešačila kilometre. Krhkog zdravlja i nežnog tela nije dugo izdržala. Teret joj je toliko povredio kičmu, da je do kraja života išla povijena. Po završetku rata, nove vlasti sestrama oduzimaju zdravu i odnegovanu decu i na čuvanje im daju mališane umno i fizički ometene u razvoju.

Godini 1948. prima monaški postrig u manastiru Sretenje i dobija ime Ana, po proročici Ani. Nedugo zatim, prelazi u manastir Vraćešnicu, gde postoje igumanija. Njeno srce ostaje otvoreno za svakoga. Pešacima bi prala noge, prosjacima davala poslednji komad hleba, a gostima bi uvek posvećivala pažnju. Bila je primer skromnosti. Nosila je staru odeću, radila rame uz rame sa sestrama u polju i negovala biljke.

Uskoro će biti 50 godina od upokojenja mati Ane

SPC/Schutterstock
Manastir Vraćešnica

Njeno slabo telo, ostalo je snažno duhom do poslednjeg dana. Upokojila se 18. novembra 1975. godine.

Na njenom grobu i dana se dešavaju čuda. Vernici dolaze sa nadom, a molitve se ispunjavaju. Njeno ime se sve češće pominje u kontekstu kanonizacije, jer njen kult postaje sve jači. Ostala je verna svom narodu i porodici do kraja.

Tela roditelja prenela je u Vraćešnicu, a na njihovom spomeniku stoji ime njenog brata, koji je stradao u strašnoj zimi tokom povlačenja srpske vojski preko Albanije 1916. godine.