VAŽNO UPOZORENJE OCA OLIVERA SVIM RODITELJIMA: Deca su u opasnosti, ali postoji način da ih spasemo
Stručnjaci upozoravaju na potencijalne posledice prekomernog korišćenja ekrana, posebno kod dece najnižeg uzrasta.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
Ovo je priča o ženi čija vera je bila jača od svih iskušenja. Igumanija Ana Adžić, koja je rođena kao Nadežda Adžić, bila je stub pravoslavlja i nesebične požrtvovanosti.
Rođena je u Beogradu 1900, a upokojila se u Manastiru Vraćevšnici kod Gornjeg Milanovca 1975. Ostavila je neizbrisiv trag u srpskoj istoriji. Njena porodica bila je duboko povezana sa bogoslovskom tradiciju.
Detinjstvo provodi u Jagodini, gde završava školu, a potom nastavlja obrazovanje u Rumuniji, u školi Monaškog reda i renomiranom školskom zavodu Sveta Marija u Turceverinju.
Prvi svetski rat joj prekida školovanje, ali njena želja za učenjem i služenjem ne prestaje. Postaji jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
Njena predanost drugima postaje još jača posle smrti roditelja. Na poziv vladike Nikolaja, 1935. odlazi u Bitolj, gde vodi sirotište za decu. Njena ljubav prema siromašnima i nevoljnima videla se 1941, kada osniva hranilišta u Trsteniku. Voleli su je meštani, srčano je pomagali, a njoj nije bilo teško da za decu i prosi po Trsteniku.
Sa sobom je vukla kolica i u njih stavljala priloge. Išla je po okolnim selima po kiši, blatu i mrazu. Na ramenima je vukla teške džakove i sa njima pešačila kilometre. Krhkog zdravlja i nežnog tela nije dugo izdržala. Teret joj je toliko povredio kičmu, da je do kraja života išla povijena. Po završetku rata, nove vlasti sestrama oduzimaju zdravu i odnegovanu decu i na čuvanje im daju mališane umno i fizički ometene u razvoju.
Godini 1948. prima monaški postrig u manastiru Sretenje i dobija ime Ana, po proročici Ani. Nedugo zatim, prelazi u manastir Vraćešnicu, gde postoje igumanija. Njeno srce ostaje otvoreno za svakoga. Pešacima bi prala noge, prosjacima davala poslednji komad hleba, a gostima bi uvek posvećivala pažnju. Bila je primer skromnosti. Nosila je staru odeću, radila rame uz rame sa sestrama u polju i negovala biljke.
Njeno slabo telo, ostalo je snažno duhom do poslednjeg dana. Upokojila se 18. novembra 1975. godine.
Na njenom grobu i dana se dešavaju čuda. Vernici dolaze sa nadom, a molitve se ispunjavaju. Njeno ime se sve češće pominje u kontekstu kanonizacije, jer njen kult postaje sve jači. Ostala je verna svom narodu i porodici do kraja.
Tela roditelja prenela je u Vraćešnicu, a na njihovom spomeniku stoji ime njenog brata, koji je stradao u strašnoj zimi tokom povlačenja srpske vojski preko Albanije 1916. godine.
Stručnjaci upozoravaju na potencijalne posledice prekomernog korišćenja ekrana, posebno kod dece najnižeg uzrasta. Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru. Kako je saopšteno iz Zavoda, radovi su realizovani u dve faze prema projektnoj dokumentaciji koju je uradio Zavod. Suočivši se s nepobedivim protivnikom, Stefan je otkrio ključ ne samo do pobede, već i do najveće životne istine – da nikada nije sam.Uskoro će biti 50 godina od upokojenja mati Ane
VAŽNO UPOZORENJE OCA OLIVERA SVIM RODITELJIMA: Deca su u opasnosti, ali postoji način da ih spasemo
MALI GAVRILO I TAJNA PRAVE HRABROSTI: Pravoslavna pripovetka za decu
PRIVODE SE KRAJU RADOVI NA SANACIJI STAROG SAJMIŠTA: Ovde su zbog verske i nacionalne pripadnosti stradali naši sugrađani
STEFANOV TAJNI SAVEZNIK: Pravoslavna pripovetka za decu
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o poslednjoj večeri koju je Isus imao sa svojim apostolima.
U svojoj duhovnoj pouci za ponedeljak siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik otkriva šta znači živeti u istini – biti svestan da Bog sve vidi, da bez Njega ništa ne možemo i da nam smrt može doći svakog trena.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Posle teškog oblika ishemije mozga i borbe za život, čudo iz manastira Tumane donelo je povratak u stvarnost i veru u život.
Objašnjava da prethodno treba pitati parohijskog sveštenika za savet a potom u skladu sa tim delovati.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.