NA SVETOJ GORI ČASOVNICI SU SKORO BESKORISNI, JER MONASI DRUGAČIJE RAČUNAJU VREME: Otac Siluan Svetogorac otkriva kako je kada sunce određuje koliko je sati (VIDEO)
U svetogorskim manastirima časovnici postoje, ali ne diktiraju život. Podvižnici žive po vizantijskom računanju vremena, gde je 12 časova onda kada počinje zalazak sunca.
Na Svetoj gori, mestu gde vreme ne teče po zakonima savremenog sveta, časovnik na koji smo navikli gotovo da gubi svoj značaj. U ovom duhovnom središtu pravoslavnog monaštva vreme se računa prema vizantijskom sistemu, u skladu sa drevnim tipikom koji prati zalazak sunca, a ne ponoć kao početak novog dana.
Zvanično, na Atosu se koristi stari julijanski kalendar, dok se vreme meri po vizantijskom načinu računanja. Prema ovom sistemu, dvanaest sati ne označava podne, već trenutak zalaska sunca, čime se monaški život usklađuje sa prirodnim ritmom koji je Bog uspostavio prilikom stvaranja sveta. Ova praksa ima duboko duhovno značenje, jer monasi ne teže ljudskim merilima vremena, već neprekidnom bogosluženju i harmoniji sa prirodnim poretkom.
Printscreen Svetigora
Jeromonah Siluan Svetogorac
Dnevni monaški raspored podeljen je na tri osmočasovna ciklusa, namenjena molitvi, radu i odmoru. Za razliku od sveta, gde su obroci često precizno vremenski određeni, na Svetoj Gori obeduje se dva puta dnevno, prema vizantijskom tipu. O tome svedoče i reči jeromonaha Siluana Svetogorca:
- Mi nemamo tri obroka, u manastiru imamo dva. Jedan se zove ručak, drugi se zove večera. Ručak je malo ranije, ali mi ga zovemo ručak. Imamo i drugačije vreme, po Vizantijskom tipiku. Kada je na Svetoj Gori zalazak sunca, tada je tačno 12 sati, tako se i računa. Imamo dva sata: jedan koji pokazuje ovo naše vreme, drugi koji pokazuje vizantijsko vreme. To je sve ustanovljeno vekovima, to nije od sada.
Ovakav način računanja vremena svedoči o neprekinutom kontinuitetu sa vizantijskom tradicijom, koja je vekovima oblikovala pravoslavno monaštvo. Svetogorski monasi žive u neprekidnom duhovnom ritmu, gde se granice između dana i noći stapaju u neprestanoj molitvi i bogosluženju. Na Svetoj Gori vreme nije samo mera prolaznosti, već podsećanje na večnost, u koju svaki monah, tihim korakom, stremi.
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
Arhimandrit Metodije iz srpske carske lavre na Svetoj gori poručuje da uzdržanje nije samo telesni podvig, već poziv na unutrašnju promenu kroz praštanje, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
Bez mesa i mlečnih proizvoda, ali sa neodoljivom aromom i savršenim spojem sastojaka – otkrijte recept za jedinstvenu musaku sa Svete gore koja donosi duh monaške trpeze u vaš dom!
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
U nastavku zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, prema informacijama iz više izvora, doneta je odluka o razrešenju mitropolita Justina, dok se istovremeno otvaraju pitanja o različitim stavovima unutar crkvenog vrha.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.