TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆVasilij se vodio kao nestao punih 30 godina sve dok se jednog dana nije pojavio na vratima svog doma
U jednom intervjuu objasnio je razliku između narcisoidnosti, ljubavi i zaljubljenosti. Budući da se ovi pojmovi često mešaju, nije na odmet pročitati kako ih vidi mudri lekar i sveštenik.
Dr Dragan Stamenković iz Niša je lekar - specijalista fizijatar u niškom Domu zdravlja, ali i protođakon Crkve Svetog Luke.
Čest je gost na televizijama, gde govori o veri, o tome kako usklađuje dve profesije, ali i otvoreno deli duhovne savete koji, prožeti medicinskim i teološkim znanjem, izazivaju veliku pažnju i interesovanje pa su kao takvi izuzetno zanimljivi.
Schutterstock/YT/Телевизија Храм
Doktor i sveštenik Dragan Stamenković
U jednom intervjuu objasnio je razliku između narcisoidnosti, ljubavi i zaljubljenosti. Budući da se ovi pojmovi često mešaju, nije na odmet pročitati kako ih vidi mudri lekar i sveštenik.
- Kad govorimo da čovek treba da voli sebe, tu dolazi do malo zabune. Mi često ne razlikujemo voleti sebe i biti narcisoidan. To apsolutno nije isto - započinje.
- Drugo, narcisoidnost nije ljubav, nego zaljubljenost i to u samog sebe. Kao što postoji razlika između ljubavi i zaljubljenosti. Zaljubljenost je opčinjenost, strasna privučenost određenim osobinama druge osobe. Kada te osobine nestanu ili ih više ne primećujemo, ta osoba nas više ne zanima. Kod narcisoidnosti ja sam u centru pažnje - to je ego. Ljubav, s druge strane, jeste davanje, briga, žrtva, nešto sasvim suprotno.
Otac Dragan potom navodi da sve pomenuto vodi ka pitanju koje zbunjuje mnoge, ali istovremeno nudi i odgovor koji može da umiri unutrašnji sukob.
- A onda se postavlja pitanje "kako da volim sebe ako sam grešan?". Nema čoveka koji nije grešan. Zato, kao što sam maločas pomenuo, treba odvojiti ontologiju –-suštinu našeg bića, od greha. Za razliku od moralista, mi ne poistovećujemo greh sa bićem. Ne, ne, ne. Greh je tu, ali čovek može da se pokaje.
- Mi svakog čoveka gledamo kao potencijalnog svetitelja.
Igumanija manastira Svetog Đorđa u Brnjaku se osvrnula na skorašnji susret sa svojom prijateljicom, neuropsihijatrom, ali i zanimljivu konstataciju, koju joj je tada predočila doktorka.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkop toplički, vikar patrijarha Porfirija, objašnjava da treba da se trzenmo iz te bujice podsećanjem da je na krstu sin Božiji - Isus Hrist stradao radi spasa čovečanstva.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.