U pravoslavlju, iskušenja nisu tek nepovoljne okolnosti koje treba izbegavati po svaku cenu, već prilike za duhovno jačanje, preispitivanje i približavanje Bogu. Iako često bolna i teška, iskušenja se posmatraju kao neizbežan deo života i Božije promisli.
Iskušenja mogu imati različite oblike – bolest, gubitak, nepravda, duhovne sumnje, unutrašnje borbe, iskušenja telesnih strasti ili spoljašnjih pritisaka.
Pravoslavlje uči da iskušenja ne treba doživljavati kao kaznu, već kao priliku za rast. Važno je ne očajavati, ne tražiti krivce među ljudima, niti se zatvarati u sebe. Umesto toga, vernik je pozvan da kroz molitvu, post, ispovest i pričešće traži snagu i utehu u zajednici sa Bogom.
Kao što nakon Hristovog raspeća dolazi Vaskrsenje, tako i vernik koji strpljivo nosi svoj krst veruje u Božiju pravdu, isceljenje i večno spasenje. Vera ne obećava život bez bola, ali obećava smisao i cilj čak i u najvećem stradanju.
Sveti Nil Sorski je govorio da Bog dopušta iskušenja iz dva razloga, ali je i objasnio kako se prema njima treba odnositi.
"Nikad ne gubi najvažnije iz vida: Bog dopušta iskušenje ili da bi te probao, ili da bi sazrele tvoje duhovne snage. Stoga, primi iskušenje mirno i podnesi ga spokojno, bez mržnje prema tvojim uvrediocima. Sećaj se da metal dolazi u topionicu da bi se odvojio od šljake. Tako se i ti pretapaš da bi dospeo do više čistote. Podnesi sve čuvajući unutrašnji mir i ljubav Božiju, prizivajući Gospoda u pomoć kako bi kušača udaljio od sebe".
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.