Kulturno ophođenje od strane Albanca je trajalo sve dok spor nije počeo da ide u korist Lupolovića.
Episkop novobrdski Ilarion je rado slušan i na njegove besede dolaze stari i mladi, pa se neretko traži mesto više.
Njegove besede se tiču duhovnosti, a mnogim slušaocima je smeh izmamio pričom o susretu sa jednim Albancem i to u sudnici.
- Sa jednim Albancem smo imali neki spor oko parcele, Bog da prosti, čovek se morao time baviti. Parničili smo se nešto, ja mu na albanskom kažem: "Mir dita“, on meni: "Gospodine", sve lepo i kulturno.
I kulturno ophođenje od strane Albanca je trajalo sve dok spor nije počeo da ide u korist Lupolovića..
- Ali, kad je spor počeo da ide u našu korist - videlo se da ćemo mi dobiti, ja njemu opet kažem: "Mir dita", a on meni kaže: "Ja sa tobom više neću ni da se pozdravljam. Dobro je poznato kakva je tvoja profesija bila. Ti si bio glumac - a najveći si grešnik.“
- Eto tako... Do duše ima istine i u tome - rekao je episkop Ilarion Lupulović, nakon čega se publika nasmejala.
Smehu je doprinela i umetnost imitacije vladike Ilariona, na koju se kao bivši glumac oslonio, tom prilikom.
Bivši glumac, a sada monah Ilarion, izabran za episkopa
Printsceen/TvHram
Nekadašnji glumac Rastko Lupulović, koji se zamonašio i uzeo ime Ilarion, 21. maja, izabran je za vikarnog episkopa Eparhije raško-prizrenske.
Lupulović se zamonašio 1996. godine, a 2013. postavljen je za igumana u manastiru Draganac, koji se nalazi nedaleko od Gnjilana u Kosovskom pomoravlju.
Lupulović je rođen u Beogradu, a ljubitelji filmske umetnosti ga pamte po ulogama u filmovima "Biće bolje" i "Paket aranžman", seriji "Otvorena vrata", dok ga obožavaoci pozorišta pamte ne samo po sjajnim ulogama, već i po nagradi za glumačku bravuru "Zoran Radmilović" koju je dobio na Sterijinom pozorju u Novom Sadu 1996. godine.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Glumac je svoj privatni život umereno dozirao javnosti, a svoju porodicu takođe retko eksponira. Ipak, poznato je da je posebno vezan za svog starijeg brata Mihaila, koji je iguman manastira Jovanje.
U svet glume je ušao sa 18 godina najpre u Francuskoj, a zatim u Italiji, Nemačkoj i Americi. Potom se vrato u Francusku da snimi film „Histoire d’O“, Justa Jaeckina, koji je postao planetarno poznat „Emmanuelle“.
U atmosferi bratske ljubavi i duhovne sabornosti, prvi ljudi Srpske i Grčke pravoslavne crkve razgovarali su o zajedničkoj misiji, izazovima savremenog društva i neprolaznoj snazi jedinstva u Hristu.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.