NEKADA POZNATI SRPSKI GLUMAC, DANAS CENJENI VLADIKA: Episkop Ilarion ima važnu poruku za sve vernike
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
U selu Komarani, u srcu Limske doline kraj Prijepolja, početkom 20. veka živela je Ružica Pejović, majka petorice sinova. I baš o njoj već više od stoleća priča ceo kraj. Njen život odavo je legenda, a zahvaljujući jednoj statui - sa dvojicom svojih sinova - nastavlja da živi u predanjima svih Srba. U nastavku vam donosimo priču o teškim vremenima, teškim odlukama, sebičnim potezima i ljubavi majke, koja je sve to uspela da nadvlada.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak. Tamo je usvojio islam, preuzeo ime Alija i prezime Poturk. Razlozi za odlazak i promenu imena i vere nisu do kraja poznati - da li je majka dala sina porodici bez dece iz ljudskosti, ili je u pitanju bila pomoć u nevolji - ne zna se sa sigurnošću. Ali, ono što se zna jeste da se ljubav među braćom i majkom nikada nije pokidala.
Ružica je nastavila da voli Aliju kao i svoju ostalu decu. Po predanju, živela je naizmenično kod sina Luke, pravoslavca, i sina Alije, muslimana, bez da je pravila razliku. Ta odluka, posebno za to vreme, bila je hrabra, ali neobična i ne tako velikodušno prihvatljiva.
Davne 1919. godine advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, napravio je fotografiju Ružice sa sinovima Lukom i Alijom - jednim pravoslavcem u šajkači, a drugim muslimanom sa turbanom. Ova slika, sa majkom u tradicionalnoj srpskoj nošnji, čuva se kao porodična relikvija više od jednog veka.
Njegov sinovac Vladimir Bogdanović, želeći da poruka te slike bude vidljiva i budućim generacijama, odlučuje da pokloni svom rodnom kraju skulpturu, urađenu prema toj fotografiji.
U granitnom bloku, ispred Muzeja u Prijepolju, danas stoji neobična i snažna skulptura: majka Ružica sa sinovima Lukom i Alijom, isklesana od strane akademskog vajara Gorana Čpajaka, Prijepoljca po poreklu.
Skulptura prikazuje troje ljudi: majku u narodnoj nošnji, sina sa šajkačom (pravoslavac) i sina sa turbanom (musliman).
Ona simbolizuje toleranciju, suživot i ljubav među ljudima različitih vera, nešto što je vekovima bilo realnost u multietničkom prostoru Polimlja.
Vajar Goran Čpajak ističe da je namerno izabrao granit, jedan od najtvrđih i najpostojanijih materijala, jer su, kako kaže, "i to ljudi iz naroda s teškim životom", prenosi RTS.
Ispred skulpture predaka, dogodio se i susret Pejovića i Poturka. Milinko i Lutvo s ponosom neguju ono što je prabaka Ružica ostavila u amanet - a posle odluke koja sigurno nije bila ni malo laka, da najmlađi od petorice sinova, pređe u islam. Ljubav je ostala, i na njenom tragu očuvane su veze među porodicama različitih veroispovesti, javlja "Blic Žena".
Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju decu da bi mogli da nastave tradiciju.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Savremeno doba, upotreba aplikacija za upoznavanje, takozvane "instant veze“, prezasićenost površnim poznanstvima...
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je ispričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičinjeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.
U manastiru Preobraženje Ovčarsko obavljen je svečani čin monaškog postriga u malu shimu, pred brojnim sveštenstvom, monaštvom i vernim narodom.
Odluka o tome sa kim će čovek zasnovati porodicu nije mala ni prolazna.