NEKADA POZNATI SRPSKI GLUMAC, DANAS CENJENI VLADIKA: Episkop Ilarion ima važnu poruku za sve vernike
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
U selu Komarani, u srcu Limske doline kraj Prijepolja, početkom 20. veka živela je Ružica Pejović, majka petorice sinova. I baš o njoj već više od stoleća priča ceo kraj. Njen život odavo je legenda, a zahvaljujući jednoj statui - sa dvojicom svojih sinova - nastavlja da živi u predanjima svih Srba. U nastavku vam donosimo priču o teškim vremenima, teškim odlukama, sebičnim potezima i ljubavi majke, koja je sve to uspela da nadvlada.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak. Tamo je usvojio islam, preuzeo ime Alija i prezime Poturk. Razlozi za odlazak i promenu imena i vere nisu do kraja poznati - da li je majka dala sina porodici bez dece iz ljudskosti, ili je u pitanju bila pomoć u nevolji - ne zna se sa sigurnošću. Ali, ono što se zna jeste da se ljubav među braćom i majkom nikada nije pokidala.
Ružica je nastavila da voli Aliju kao i svoju ostalu decu. Po predanju, živela je naizmenično kod sina Luke, pravoslavca, i sina Alije, muslimana, bez da je pravila razliku. Ta odluka, posebno za to vreme, bila je hrabra, ali neobična i ne tako velikodušno prihvatljiva.
Davne 1919. godine advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, napravio je fotografiju Ružice sa sinovima Lukom i Alijom - jednim pravoslavcem u šajkači, a drugim muslimanom sa turbanom. Ova slika, sa majkom u tradicionalnoj srpskoj nošnji, čuva se kao porodična relikvija više od jednog veka.
Njegov sinovac Vladimir Bogdanović, želeći da poruka te slike bude vidljiva i budućim generacijama, odlučuje da pokloni svom rodnom kraju skulpturu, urađenu prema toj fotografiji.
U granitnom bloku, ispred Muzeja u Prijepolju, danas stoji neobična i snažna skulptura: majka Ružica sa sinovima Lukom i Alijom, isklesana od strane akademskog vajara Gorana Čpajaka, Prijepoljca po poreklu.
Skulptura prikazuje troje ljudi: majku u narodnoj nošnji, sina sa šajkačom (pravoslavac) i sina sa turbanom (musliman).
Ona simbolizuje toleranciju, suživot i ljubav među ljudima različitih vera, nešto što je vekovima bilo realnost u multietničkom prostoru Polimlja.
Vajar Goran Čpajak ističe da je namerno izabrao granit, jedan od najtvrđih i najpostojanijih materijala, jer su, kako kaže, "i to ljudi iz naroda s teškim životom", prenosi RTS.
Ispred skulpture predaka, dogodio se i susret Pejovića i Poturka. Milinko i Lutvo s ponosom neguju ono što je prabaka Ružica ostavila u amanet - a posle odluke koja sigurno nije bila ni malo laka, da najmlađi od petorice sinova, pređe u islam. Ljubav je ostala, i na njenom tragu očuvane su veze među porodicama različitih veroispovesti, javlja "Blic Žena".
Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju decu da bi mogli da nastave tradiciju.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Savremeno doba, upotreba aplikacija za upoznavanje, takozvane "instant veze“, prezasićenost površnim poznanstvima...
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Danas slavimo jednog od hrabrih hrišćanskih velikana koji je nepokolebljivo branio veru u najtežim vremenima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Kako objašnjava srpski glumac, koji je stekao slavu i u Rusiji, jednom prilikom je odbio ulogu nakon što je pročitao scenario.
Iako je uloga u "Izabranima" najpoznatija, Rumi i reditelj Dalas Dženkins sarađuju već godinama.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Kako objašnjava srpski glumac, koji je stekao slavu i u Rusiji, jednom prilikom je odbio ulogu nakon što je pročitao scenario.
Iako je uloga u "Izabranima" najpoznatija, Rumi i reditelj Dalas Dženkins sarađuju već godinama.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Hranjiva čorba jednostavno i brzo se priprema, idealna je u danima posta na vodi, kao toplo predjelo ili lagan, samostalan obrok.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi - kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.