NEKADA POZNATI SRPSKI GLUMAC, DANAS CENJENI VLADIKA: Episkop Ilarion ima važnu poruku za sve vernike
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
U selu Komarani, u srcu Limske doline kraj Prijepolja, početkom 20. veka živela je Ružica Pejović, majka petorice sinova. I baš o njoj već više od stoleća priča ceo kraj. Njen život odavo je legenda, a zahvaljujući jednoj statui - sa dvojicom svojih sinova - nastavlja da živi u predanjima svih Srba. U nastavku vam donosimo priču o teškim vremenima, teškim odlukama, sebičnim potezima i ljubavi majke, koja je sve to uspela da nadvlada.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak. Tamo je usvojio islam, preuzeo ime Alija i prezime Poturk. Razlozi za odlazak i promenu imena i vere nisu do kraja poznati - da li je majka dala sina porodici bez dece iz ljudskosti, ili je u pitanju bila pomoć u nevolji - ne zna se sa sigurnošću. Ali, ono što se zna jeste da se ljubav među braćom i majkom nikada nije pokidala.
Ružica je nastavila da voli Aliju kao i svoju ostalu decu. Po predanju, živela je naizmenično kod sina Luke, pravoslavca, i sina Alije, muslimana, bez da je pravila razliku. Ta odluka, posebno za to vreme, bila je hrabra, ali neobična i ne tako velikodušno prihvatljiva.
Davne 1919. godine advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, napravio je fotografiju Ružice sa sinovima Lukom i Alijom - jednim pravoslavcem u šajkači, a drugim muslimanom sa turbanom. Ova slika, sa majkom u tradicionalnoj srpskoj nošnji, čuva se kao porodična relikvija više od jednog veka.
Njegov sinovac Vladimir Bogdanović, želeći da poruka te slike bude vidljiva i budućim generacijama, odlučuje da pokloni svom rodnom kraju skulpturu, urađenu prema toj fotografiji.
U granitnom bloku, ispred Muzeja u Prijepolju, danas stoji neobična i snažna skulptura: majka Ružica sa sinovima Lukom i Alijom, isklesana od strane akademskog vajara Gorana Čpajaka, Prijepoljca po poreklu.
Skulptura prikazuje troje ljudi: majku u narodnoj nošnji, sina sa šajkačom (pravoslavac) i sina sa turbanom (musliman).
Ona simbolizuje toleranciju, suživot i ljubav među ljudima različitih vera, nešto što je vekovima bilo realnost u multietničkom prostoru Polimlja.
Vajar Goran Čpajak ističe da je namerno izabrao granit, jedan od najtvrđih i najpostojanijih materijala, jer su, kako kaže, "i to ljudi iz naroda s teškim životom", prenosi RTS.
Ispred skulpture predaka, dogodio se i susret Pejovića i Poturka. Milinko i Lutvo s ponosom neguju ono što je prabaka Ružica ostavila u amanet - a posle odluke koja sigurno nije bila ni malo laka, da najmlađi od petorice sinova, pređe u islam. Ljubav je ostala, i na njenom tragu očuvane su veze među porodicama različitih veroispovesti, javlja "Blic Žena".
Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju decu da bi mogli da nastave tradiciju.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Savremeno doba, upotreba aplikacija za upoznavanje, takozvane "instant veze“, prezasićenost površnim poznanstvima...
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je ispričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičinjeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije „Lazarica“ Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa Ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala.
U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se najdublja ljubav prema Gospodu ne rađa iz onoga što oči vide, već iz srca otvorenog za Božije prisustvo.
Veliki svetitelj otkrio je zašto posledice preljube ne počinju tek kada istina izađe na videlo, već znatno ranije.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije „Lazarica“ Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa Ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
U hramu Svetog apostola Pavla u Tupelu vernici su prisustvovali radosnom događaju u kojem je više ljudi započelo novi život u pravoslavnoj veri.