Duhovna riznica 05.07.2025 | 11:00

ŽIVOT POSLE SMRTI! Zapanjujuće otkriće NYU! DA LI SE OVOM POTVRĐUJE UČENJE CRKVE!?

Slika Autora
Autor: M.M.
ŽIVOT POSLE SMRTI! Zapanjujuće otkriće NYU! DA LI SE OVOM POTVRĐUJE UČENJE CRKVE!?
freepik

Ova saznanja bacaju novo svetlo na to kako svest može da postoji u trenucima kada je srce prestalo da kuca.

Američki naučnici su u nedavnom istraživanju došli do zapanjujućeg otkrića da svest osobe može da nastavi da funkcioniše čak i nakon kliničke smrti. Iz izveštaja Kliničkog centra Univerziteta u Njujorku (NYU) proizašlo je da su pacijenti u stanju kliničke smrti često svesni okoline, primećujući doktore kako rade na njihovom spasavanju, ali istovremeno osećajući dubok mir bez straha i uznemirenosti.

Ova saznanja bacaju novo svetlo na to kako svest može da postoji u trenucima kada je srce prestalo da kuca.

Zanimljivo je da su pacijenti koji su preživeli srčani zastoj izveštavali o sličnim iskustvima tokom kliničke smrti. Mnogi su opisivali osećaj mira, susrete sa preminulim voljenima, ili viđenje svetlosti. Jedan pacijent je podelio kako je video svoju majku, dok je drugi izneo da je putovao kroz tunel.

freepik
Iskustva ljudi posle kliničke smrti su fascinantna

 

- Sećam se bića svetlosti... koje je stajalo blizu mene. Nadvijalo se nada mnom kao velika kula snage, a ipak je zračilo samo toplinom i ljubavlju - rekla je jedna preživelih pacijentkinja.

- Nisam se plašio kuda idem i šta da očekujem kada stignem tamo“, rekao je jedan preživeli. "Tada sam osetio toplinu i osetio želju da tu ostanem - isticao je jedan od pacijenata.

 

Ova iskustva su često duboko emotivna i ostavljaju snažan utisak na preživele, koji se osećaju kao da su doživeli povratak u bezvremenski prostor.

- Pokazane su mi posledice mog života, hiljade ljudi sa kojima sam komunicirao i osetitio sam šta su oni osećali prema meni, video sam njihov život i kako sam uticao na njih - rekao je jedan pacijent , prenosi sajt Prijatelji Božji, dok je drugi konstatovao:

- Nisam više bio u svom telu. Plutao sam bez težine i fizičke sposobnosti. Bio sam iznad tela i direktno ispod plafona sobe za intenzivnu terapiju. Posmatrao sam scenu koja se odigravala ispod mene.

Jedan od onih koji su se vratili kaže da se seća da je hodao kroz kanjon. 

- Sa obe strane kanjona bili su ljudi u belim haljinama sa kapuljačama koje su skrivale lica. Poslednje čega se sećam je da su svi pokazivali na mene. Pitali su me da li želim da se vratim kući... ili želim da ostanem. Rekao sam im da sam potreban mojim sinovima i da moram da se vratim. Odjednom sam ponovo bio u telu i osetio kako me zglobovi žare od bola.

shutterstock/nimito
Klinička smrt, Ilustracija

 

Iskustvo još jednog čoveka je bilo zapanjujuće:

- Tokom tog vantelesnog iskustva, jedna stvar koju sam uvek govorio o tome bila je da sam imao svu mudrost svih svetova za delić sekunde. Iskustvo vas čini sposobnijim da bolje razumete život. 


Novo istraživanje Medicinskog fakulteta Grosman pokazuje da mozak može da zadrži aktivnost čak i do sat vremena nakon srčanog zastoja. Ovo je potpuno suprotno od ranijih pretpostavki da moždane aktivnosti nestaju nakon samo nekoliko minuta.

Dr Sem Parnija, koji je vodio ovu studiju, otkrio je da skoro 40% pacijenata koji su preživeli srčani zastoj izjavljuju da su bili svesni događaja tokom kliničke smrti. Ova otkrića su zapanjujuća i izazivaju nova pitanja u vezi sa prirodom svesti, ali da gotovo potvrđuju ono što hrišćanstvo govori o smrti.

shutterstock/Frame Stock Footage
Iskustva ljudi koji su preživeli kliničku smrt su neverovatna

 

Jedan od najčešćih obrazaca među onima koji su preživeli srčani zastoj je osećaj da su svesni svega što se dešava oko njih, čak i kada su fizički odvojeni od svog tela. Dr. Parnija objašnjava da u tom stanju svesti, pacijenti često posmatraju medicinske radnike kako rade na njihovom spasavanju. Mnogi izveštavaju o pregledu svog života, ispunjenom emocijama kao što su ponos, ljubav, radost i tuga. Ova duboka preispitivanja života, kako Parnija navodi, nisu nasumični trenuci već predstavljaju važne moralne i etičke refleksije.

Ono što je posebno zanimljivo jeste univerzalnost ovih iskustava, koja se javljaju ne samo u Americi već i širom sveta. Iako nauka još uvek ne razume u potpunosti ove fenomene, Parnija veruje da tokom iskustava bliske smrti dolazi do "dezinhibicije“ mozga, što omogućava pristup svim emocijama i sećanjima na koja inače ne možemo da se setimo. Ova iskustva, prema njegovim rečima, nisu halucinacije, već su duboko stvarna i važna.