Vaspitanje deteta ne počinje od škole ili društva, već od roditelja, koji svojim životom, ponašanjem i rečima treba da budu primer i oslonac.
Roditeljstvo je, bez sumnje, jedna od najsvetijih i najodgovornijih misija u životu svakog čoveka. U svetu koji nas svakodnevno obasipa materijalizmom, površnim vrednostima i brzoprolaznim ideologijama, vaspitati dete postaje duhovni podvig.
Zato je neophodno da se roditelji iznova podsete na temelje koje vekovima čuvaju vera, tradicija i crkveno učenje na koje je ukazano na sajtu Svetosavlje.org.
U pravoslavnom shvatanju, porodica nije samo zajednica ljudi pod istim krovom – ona je "mala crkva", domaća liturgija u kojoj se uče prve molitve, prve reči ljubavi, poslušnosti i poštovanja. Vaspitanje deteta ne počinje od škole ili društva, već od roditelja, koji svojim životom, ponašanjem i rečima treba da budu primer i oslonac.
Temelji pravoslavnog vaspitanja
Shutterstock/fizkes
Dete se mora učiti poslušnosti
Na prvom mestu stoji ljubav – ali ne kao popustljivost ili slaba volja, već kao svetosavska, požrtvovana ljubav, koja grli ali i usmerava. Uz ljubav idu i poverenje, nežnost i pažnja, koji detetu pružaju osećaj sigurnosti u svetu prepunom nesigurnosti.
- Deci je, kao i Božijem cveću, potrebno i sunce koje nežno greje, t.j. ljubav i nežnost roditelja, ali u isto vreme i vlaga – saveti i poučavanje, a ponekad, čak, i oluja – kazna - stoji između ostalog na sajtu svetosavlje.org.
Ali, kako nas uče Sveto pismo i svetootačka predanja, ljubav ne isključuje odgovornost, red i poslušnost. Apostol Pavle jasno poručuje: "Deco, slušajte svoje roditelje u Gospodu!“ – ne kao izraz tiranije, već kao put ka izgradnji zdravog i duhovno zrelog karaktera.
Crkveni oci nas podsećaju da je poslušnost početak svih vrlina kod deteta. Ona nije puko izvršavanje naloga, već učenje poverenja, samodiscipline i razumevanja autoriteta kao blagoslova, a ne kao tereta.
Duhovni principi i smernice za roditelje
Kako onda, konkretno, oblikovati karakter deteta u pravoslavnom duhu? Evo nekoliko ključnih principa, koji su navedeni na pomenutom sajtu:
Shutterstock/fizkes
Bez krajnje nužde, naredbe sikad ne treba menjati
Bez krajnje nužde nikad ne treba menjati svoje naredbe i naloge.
Naredbe treba da budu tačno izražene i kategorične.
Zahtevati da se nalog ispuni odmah i učiti decu da slušaju bez ponavljanja naloga.
Roditelji treba uvek kod dece da uzajamno podržavaju svoj autoritet. Za to im je potrebna međusobna potpuna saglasnost. Jedan roditelj ne može da poništava naredbe drugog, ne sme se u prisustvu dece raspravljati oko potrebe ili karaktera naloga. U prisustvu dece uopšte ne treba da se pokažu nesuglasice roditelja, da se njihov autoritet ničim ne bi poljuljao. O ovome ovako piše u pismu starac Amvrosije Optinski: "Nikad ne raspravljajte o svojim raznim pogledima na stvari u prisustvu dece“.
Ne ostavljati neposlušnost bez kazne, povećavajući kaznu ako se ona ponovi.
Ne menjati zahteve, dozvoljavajući danas ono što je bilo zabranjeno juče.
Ne komandovati stalno deci i ne davati im suviše često naredbe, jer će se time njihova poslušnost oslabiti.
Ne zahtevati od dece ono što je suviše teško za ispunjenje ili nepravično u nekom pogledu.
Ne dozvoljavati deci razmaženu prisnost bez poštovanja. Ljubav i nežnost treba uvek da idu sa zahtevom za punim poštovanjem. Maloj deci ne treba dozvoljavati da nas čupaju za kosu ili uši, udaraju čak ni u šali i sl.
Roditelji sami treba da daju primer poslušnosti žene mužu i oboje – svom duhovnom ocu.
Dalje se navodi da će ovi principi pomoći svima,
- Prilikom vaspitavanja dece, ovaj psihološki zakon će pomagati roditeljima koji samoprekorno rade na detetu i povećavati nevolju nemarnih roditelja koji hoće neki svoj privatni život i decu ostavljaju dadiljama - dodaje se ispod ovih 10 stavki.
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.