Shutterstock/White Space Illustrations/JurateBuiviene
Tamjan je jedan od najstarijih poznatih mirisa na svetu.
Njegov miris nas naješće podseća na verske obrede, ali ova mirisna smola pored religijskih ima mnogo širu primenu - koristi se u proizvodnji parfema, u aromaterapiji, kozmetici, tradicionalnoj medicini.
Poreklo i stanište
Tamjan je aromatična smola tamjanovog drveta iz roda Bosvelija koje raste širom Azije i Afrike. Postoji pet glavnih vrsta Bosvelije koje proizvode pravi tamjan. Smola iz svake od pet vrsta posebno se kategoriše u zavisnosti od vremena berbe. Smola se ručno sortira po kvalitetu.
Da li volite miris tamjana?
RINA
Anketa
Drveće počinje da proizvodi smolu posle osam do 10 godina. Drvo se zaseca dva do tri puta godišnje, a poslednje sakupljanje obično daje najbolju smolu. Uopšteno govoreći, što je smola manje providna, to je kvalitet bolji. Poznavaoci tamjan razlikuju po čvrstoći zrna jer je kvalitetan tamjan mek poput plastelina. Najkvalitetniji je takozvani beli tamjan.
Drveće bosvelije se najviše uzgaja u Sudanu, Etiopiji, Arabiji i Indiji, a posebno je cenjen onaj iz Somalije, Jemena i Omana.
Vredan poput zlata
RINA
Paljenje tamjana u svrhu pročišćenja i lečenja veoma je staro, gotovo u svim religijama, kao i paljenje u čast neke osobe ili božanstva i u kultu mrtvih. Zbog njegove retkosti i prijatnog mirisa često mu se pridaju životvorna svojstva, a njegovo žrtveno paljenje predstavlja posebnu počast onome kome se prinosi.
Tamjanom se trgovalo još pre 5.000 godina na Arabijskom poluostrvu i u severnoj Africi gde je bio vredan poput zlata, a stari Egipćani su ga posebno visoko cenili zbog njegove upotrebe u hramovima i prilikom mumifikacije (balsamovanja).
Mojsije je tamjan dobio od Boga
Wikipedia
Kađenje tamjanom simbol je molitve Bogu jer se duša uznosi ka nebu kao što se diže dim od tamjana, ali on označava i samo prisustvo božjeg duha koji naslađuje naše duše.
Tamjan je jedan od mirisa koji se spominju u Starom zavetu, gde se navodi da se koristio u Skiniji, prema uputstvu koje je Mojsije, kako se navodi, dobio od Gospoda, a koristio se za kađenje i dovodio u vezu sa Svetinjom nad Svetinjam.
Mudraci sa Istoka su novorođenom Isusu darivali tamjan
Shutterstock
Jedan od darova koje su mudraci sa Istoka doneli novorođenom Hristu, uz smirnu i zlato bio je i tamjan.
Tamjan se u hrišćanstvu u obredne svrhe upotrebljava od IV veka. Praksa kađenja prodrla je u život hrišćanske crkve najpre na Istoku i to u počast caru, a kasnije i u liturgiju. Na zapadu se kađenje tamjanom u liturgiji uvodi tek u VII veku.
Tamjan kao lek
Prema ajurvedi, svakodnevno kađenje tamjanom u kući donosi dobro zdravlje svim ukućanima. Od davnina se koristio na Bliskom istoku za održavanje zdravlja usne šupljine. Tamošnji ljudi imaju običaj da žvaću smolu tamjana, zbog boljeg zdravlje zuba i desni, jer ima antimikrobna svojstva i sprečava infekcije.
U ajurvedskoj medicini, indijski tamjan koristi se već hiljadama godina za lečenje artritisa, zaceljivanje rana, jačanje ženskog hormonalnog sistema i zaštitu od patogenih mikroorganizma, dok se u kineskoj tradicionalnoj medicini koristio kao lek koji poboljšava cirkulaciju i smanjuje bol kod lepre, gonoreje i pacijenata koji boluju od raka.
U našoj narodnoj medicini tamjan su uglavnom žvakali kako bi održali zdravlje usne duplje. Tamjan se stavljao na zub koji boli, a ponajviše je korišćen za rastvaranje kamena u bubregu.
Na Zapadu, tamjan je najviše poznat po svojim antiupalnim svojstvima. Bosvelijske kiseline su najvažniji sastojak tamjana i imaju snažno antiupalno dejstvo i efektno ublažavaju bol uzrokovan artritisom, a ne uzrokuju nuspojave.
Osim toga, tamjan poboljšava cirkulaciju i dotok krvi kroz vene i arterije oštećene upalom, što dodatno pomaže zglobovima ugroženim artritisom. Njegovo moćno antiupalno delovanje pomaže i kod Hronove bolesti i cisti.
Potvrđeno je da ekstrakt tamjana, tamjanov acetat, smanjuje neurološka oštećenja, olakšava depresiju i napetost, sprečava bolesti krvnih sudova i smanjuje nivo lošeg holesterola.
Ugrožen opstanak
Međunarodna unija za zaštitu prirode je 1998. godine upozorila da je jedna od primarnih vrsta tamjana, Bosvelija sakra, "skoro ugrožena". Drveće tamjana nije obuhvaćeno Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore, ali stručnjaci tvrde da sve vrste Bosvelije ispunjavaju kriterijume za zaštitu jer im preti gubitak staništa i prekomerna eksplatacija.
Većina Bosvelija raste u surovim, sušnim regionima zahvaćenim siromaštvom i sukobima. Berba i prodaja smole sa drveta je, nažalost, jedini izvora prihoda za stanovnike ovih predela, javlja "RTS".
BONUS VIDEO: Otac Spiridon otkriva tajnu svetogorskih melema i čajeva
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.