Shutterstock/White Space Illustrations/JurateBuiviene
Tamjan je jedan od najstarijih poznatih mirisa na svetu.
Njegov miris nas naješće podseća na verske obrede, ali ova mirisna smola pored religijskih ima mnogo širu primenu - koristi se u proizvodnji parfema, u aromaterapiji, kozmetici, tradicionalnoj medicini.
Poreklo i stanište
Tamjan je aromatična smola tamjanovog drveta iz roda Bosvelija koje raste širom Azije i Afrike. Postoji pet glavnih vrsta Bosvelije koje proizvode pravi tamjan. Smola iz svake od pet vrsta posebno se kategoriše u zavisnosti od vremena berbe. Smola se ručno sortira po kvalitetu.
Da li volite miris tamjana?
RINA
Anketa
Drveće počinje da proizvodi smolu posle osam do 10 godina. Drvo se zaseca dva do tri puta godišnje, a poslednje sakupljanje obično daje najbolju smolu. Uopšteno govoreći, što je smola manje providna, to je kvalitet bolji. Poznavaoci tamjan razlikuju po čvrstoći zrna jer je kvalitetan tamjan mek poput plastelina. Najkvalitetniji je takozvani beli tamjan.
Drveće bosvelije se najviše uzgaja u Sudanu, Etiopiji, Arabiji i Indiji, a posebno je cenjen onaj iz Somalije, Jemena i Omana.
Vredan poput zlata
RINA
Paljenje tamjana u svrhu pročišćenja i lečenja veoma je staro, gotovo u svim religijama, kao i paljenje u čast neke osobe ili božanstva i u kultu mrtvih. Zbog njegove retkosti i prijatnog mirisa često mu se pridaju životvorna svojstva, a njegovo žrtveno paljenje predstavlja posebnu počast onome kome se prinosi.
Tamjanom se trgovalo još pre 5.000 godina na Arabijskom poluostrvu i u severnoj Africi gde je bio vredan poput zlata, a stari Egipćani su ga posebno visoko cenili zbog njegove upotrebe u hramovima i prilikom mumifikacije (balsamovanja).
Mojsije je tamjan dobio od Boga
Wikipedia
Kađenje tamjanom simbol je molitve Bogu jer se duša uznosi ka nebu kao što se diže dim od tamjana, ali on označava i samo prisustvo božjeg duha koji naslađuje naše duše.
Tamjan je jedan od mirisa koji se spominju u Starom zavetu, gde se navodi da se koristio u Skiniji, prema uputstvu koje je Mojsije, kako se navodi, dobio od Gospoda, a koristio se za kađenje i dovodio u vezu sa Svetinjom nad Svetinjam.
Mudraci sa Istoka su novorođenom Isusu darivali tamjan
Shutterstock
Jedan od darova koje su mudraci sa Istoka doneli novorođenom Hristu, uz smirnu i zlato bio je i tamjan.
Tamjan se u hrišćanstvu u obredne svrhe upotrebljava od IV veka. Praksa kađenja prodrla je u život hrišćanske crkve najpre na Istoku i to u počast caru, a kasnije i u liturgiju. Na zapadu se kađenje tamjanom u liturgiji uvodi tek u VII veku.
Tamjan kao lek
Prema ajurvedi, svakodnevno kađenje tamjanom u kući donosi dobro zdravlje svim ukućanima. Od davnina se koristio na Bliskom istoku za održavanje zdravlja usne šupljine. Tamošnji ljudi imaju običaj da žvaću smolu tamjana, zbog boljeg zdravlje zuba i desni, jer ima antimikrobna svojstva i sprečava infekcije.
U ajurvedskoj medicini, indijski tamjan koristi se već hiljadama godina za lečenje artritisa, zaceljivanje rana, jačanje ženskog hormonalnog sistema i zaštitu od patogenih mikroorganizma, dok se u kineskoj tradicionalnoj medicini koristio kao lek koji poboljšava cirkulaciju i smanjuje bol kod lepre, gonoreje i pacijenata koji boluju od raka.
U našoj narodnoj medicini tamjan su uglavnom žvakali kako bi održali zdravlje usne duplje. Tamjan se stavljao na zub koji boli, a ponajviše je korišćen za rastvaranje kamena u bubregu.
Na Zapadu, tamjan je najviše poznat po svojim antiupalnim svojstvima. Bosvelijske kiseline su najvažniji sastojak tamjana i imaju snažno antiupalno dejstvo i efektno ublažavaju bol uzrokovan artritisom, a ne uzrokuju nuspojave.
Osim toga, tamjan poboljšava cirkulaciju i dotok krvi kroz vene i arterije oštećene upalom, što dodatno pomaže zglobovima ugroženim artritisom. Njegovo moćno antiupalno delovanje pomaže i kod Hronove bolesti i cisti.
Potvrđeno je da ekstrakt tamjana, tamjanov acetat, smanjuje neurološka oštećenja, olakšava depresiju i napetost, sprečava bolesti krvnih sudova i smanjuje nivo lošeg holesterola.
Ugrožen opstanak
Međunarodna unija za zaštitu prirode je 1998. godine upozorila da je jedna od primarnih vrsta tamjana, Bosvelija sakra, "skoro ugrožena". Drveće tamjana nije obuhvaćeno Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore, ali stručnjaci tvrde da sve vrste Bosvelije ispunjavaju kriterijume za zaštitu jer im preti gubitak staništa i prekomerna eksplatacija.
Većina Bosvelija raste u surovim, sušnim regionima zahvaćenim siromaštvom i sukobima. Berba i prodaja smole sa drveta je, nažalost, jedini izvora prihoda za stanovnike ovih predela, javlja "RTS".
BONUS VIDEO: Otac Spiridon otkriva tajnu svetogorskih melema i čajeva
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.