Shutterstock/Ariadna Cortes,Bugraska Pravoslavna crkva,Maurice Savage / Alamy / Profimedia
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
U poslednje vreme, sve je više ljudi koji tvrde da osećaju neobjašnjivu težinu, bezvoljnost, nesreću u ljubavi, porodici ili poslu – i mnogi od njih veruju da su pod dejstvom čini, vradžbina i drugih nevidljivih sila. Pitanje koje sve češće čujemo jeste: Kako skinuti vradžbine sa sebe i kako se od njih zaštititi?
Odgovor mnogi pronalaze na mestu koje deluje gotovo nestvarno – u Zlatari crkvi, prelepoj maloj pravoslavnoj svetinji iz 17. veka, smeštenoj u samom centru Bukurešta, glavnog grada Rumunije.
Ova svetinja, posvećena rođenju Bogorodice, postala je utočište onima koji traže duhovnu zaštitu.
Zlatari crkva čuva dve izuzetno važne relikvije: čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice i – ono što najviše privlači ljude u potrazi za oslobođenjem od mračnih sila – ruku Svetog velikomučenika Kiprijana, koji se vekovima poštuje kao zaštitnik od vradžbina, čini, veštica i čarobnjaka.
Bugarska pravoslana crkva
Ruka Svetog Kiprijana
Sveti Kiprijan je posebna ličnost u istoriji hrišćanstva. Živeo je u 3. i 4. veku i, pre nego što je postao hrišćanin, bio je poznat mag i vrač.
Njegov preobražaj dogodio se zahvaljujući veri velike mučenice Justine, koja je svojim molitvama raskrinkala i pobedila sile tame.
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
Njegova sveta ruka, izložena u Zlatari crkvi levo od oltara, postala je mesto na koje dolaze i vernici i oni koji traže pomoć. Veruje se da dodir ove relikvije oslobađa od vradžbina, čisti dušu i pruža snažnu duhovnu zaštitu.
U vreme kada se mnogi osećaju izgubljeno, kada medicina i psihologija ne mogu da objasne tegobe koje prate ljude, sve više njih okreće se veri i svetinjama. Zlatari crkva danas nije samo kulturno i istorijsko blago, već i duhovna oaza onima koji traže spas od nečastivih sila koje ih muče.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.