Shutterstock/Ariadna Cortes,Bugraska Pravoslavna crkva,Maurice Savage / Alamy / Profimedia
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
U poslednje vreme, sve je više ljudi koji tvrde da osećaju neobjašnjivu težinu, bezvoljnost, nesreću u ljubavi, porodici ili poslu – i mnogi od njih veruju da su pod dejstvom čini, vradžbina i drugih nevidljivih sila. Pitanje koje sve češće čujemo jeste: Kako skinuti vradžbine sa sebe i kako se od njih zaštititi?
Odgovor mnogi pronalaze na mestu koje deluje gotovo nestvarno – u Zlatari crkvi, prelepoj maloj pravoslavnoj svetinji iz 17. veka, smeštenoj u samom centru Bukurešta, glavnog grada Rumunije.
Ova svetinja, posvećena rođenju Bogorodice, postala je utočište onima koji traže duhovnu zaštitu.
Zlatari crkva čuva dve izuzetno važne relikvije: čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice i – ono što najviše privlači ljude u potrazi za oslobođenjem od mračnih sila – ruku Svetog velikomučenika Kiprijana, koji se vekovima poštuje kao zaštitnik od vradžbina, čini, veštica i čarobnjaka.
Bugarska pravoslana crkva
Ruka Svetog Kiprijana
Sveti Kiprijan je posebna ličnost u istoriji hrišćanstva. Živeo je u 3. i 4. veku i, pre nego što je postao hrišćanin, bio je poznat mag i vrač.
Njegov preobražaj dogodio se zahvaljujući veri velike mučenice Justine, koja je svojim molitvama raskrinkala i pobedila sile tame.
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
Njegova sveta ruka, izložena u Zlatari crkvi levo od oltara, postala je mesto na koje dolaze i vernici i oni koji traže pomoć. Veruje se da dodir ove relikvije oslobađa od vradžbina, čisti dušu i pruža snažnu duhovnu zaštitu.
U vreme kada se mnogi osećaju izgubljeno, kada medicina i psihologija ne mogu da objasne tegobe koje prate ljude, sve više njih okreće se veri i svetinjama. Zlatari crkva danas nije samo kulturno i istorijsko blago, već i duhovna oaza onima koji traže spas od nečastivih sila koje ih muče.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.