Shutterstock/Ariadna Cortes,Bugraska Pravoslavna crkva,Maurice Savage / Alamy / Profimedia
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
U poslednje vreme, sve je više ljudi koji tvrde da osećaju neobjašnjivu težinu, bezvoljnost, nesreću u ljubavi, porodici ili poslu – i mnogi od njih veruju da su pod dejstvom čini, vradžbina i drugih nevidljivih sila. Pitanje koje sve češće čujemo jeste: Kako skinuti vradžbine sa sebe i kako se od njih zaštititi?
Odgovor mnogi pronalaze na mestu koje deluje gotovo nestvarno – u Zlatari crkvi, prelepoj maloj pravoslavnoj svetinji iz 17. veka, smeštenoj u samom centru Bukurešta, glavnog grada Rumunije.
Ova svetinja, posvećena rođenju Bogorodice, postala je utočište onima koji traže duhovnu zaštitu.
Zlatari crkva čuva dve izuzetno važne relikvije: čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice i – ono što najviše privlači ljude u potrazi za oslobođenjem od mračnih sila – ruku Svetog velikomučenika Kiprijana, koji se vekovima poštuje kao zaštitnik od vradžbina, čini, veštica i čarobnjaka.
Bugarska pravoslana crkva
Ruka Svetog Kiprijana
Sveti Kiprijan je posebna ličnost u istoriji hrišćanstva. Živeo je u 3. i 4. veku i, pre nego što je postao hrišćanin, bio je poznat mag i vrač.
Njegov preobražaj dogodio se zahvaljujući veri velike mučenice Justine, koja je svojim molitvama raskrinkala i pobedila sile tame.
Kiprijan je odbacio magiju, primio hrišćanstvo i na kraju podneo mučeništvo zajedno sa Justinom, 304. godine.
Njegova sveta ruka, izložena u Zlatari crkvi levo od oltara, postala je mesto na koje dolaze i vernici i oni koji traže pomoć. Veruje se da dodir ove relikvije oslobađa od vradžbina, čisti dušu i pruža snažnu duhovnu zaštitu.
U vreme kada se mnogi osećaju izgubljeno, kada medicina i psihologija ne mogu da objasne tegobe koje prate ljude, sve više njih okreće se veri i svetinjama. Zlatari crkva danas nije samo kulturno i istorijsko blago, već i duhovna oaza onima koji traže spas od nečastivih sila koje ih muče.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.