Brojna su čuda koja je učinila i još uvek čini Sveta Marija Magdalena. Neka od njih ćemo pomenuti na slavu ove svetiteljke i na korist svima nama.
U Plomariju, pobožni hrišćani su posetili starca iz Mitiline, gospodina Tragakisa, kako bi čuli čudesna svedočanstva o Svetoj Mariji Magdalini. Starac, iako iznemogao i prikovan za krevet zbog duboke starosti, živnuo je kada je čuo povod njihove posete. Bio je tada u 106. godini života, bolestan i sa oslabljenim pamćenjem, ali se setio čudesnih događaja koje je sam doživeo. Pošto nije mogao sam da piše, zamolio je da se sve zabeleži dok on pripoveda.
Kazivao je, između ostalog, o ženi po imenu Paraskeva Petreli, koja je kasnije postala monahinja. Bila je paralizovana u rukama i nogama zbog nesreće koju je doživela kao dete. Paraskeva je često sanjala Svetu Mariju Magdalenu, čiju je ikonu imala u kući. Viđala je u snovima i druge svetitelje, te su ljudi počeli da joj dolaze sa molbama za molitvu.
Starac Tragakis ispričao je kako je 1914. godine upoznao Paraskevu. Imao je tada petogodišnju kćerku, koja se razbolela usled uroka, a lekari su je već bili otpisali. On i njegova supruga su odlučili da potraže pomoć Paraskeve. Iako isprva više iz radoznalosti nego iz vere, otišli su kod nje i zatekli je kako se teško pomera, gotovo puzeći. Zamolili su je da dođe u njihov dom i pomoli se za dete. Paraskeva je isprva odbila, ali je na njihovo insistiranje pristala i stigla na magarcu. Bilo je vreme posta. Zatražila je da se zatvore vrata i prozori, te uveče pročitala molitvu.
Starac je tokom noći sišao da vidi šta se dešava, i zatekao Paraskevu u stanju duboke molitve i viđenja. Govorila je tada o njegovom životu iz mladosti u Smirni sa zadivljujućim detaljima. Ujutru je tražila čašu vode, nešto izgovorila nad njom i dala je bolesnoj devojčici. Od tog trenutka, stanje deteta se poboljšavalo sve dok nije potpuno ozdravila.
Od tada je Tragakis postao blizak Paraskevi i pratio je svuda, čak i napustivši svoju porodicu. Kasnije, Paraskeva je postala monahinja i dobila ime Paisija. U viziji joj se javila Sveta Marija Magdalena i zatražila da se u Plomariju podigne crkva njoj u čast. Zahvaljujući vernicima koji su je sledili, ta želja je ispunjena 1934–35. godine.
Yuganov Konstantin/Shutterstoc
Devojčica ozdravila nakon što joj je monahinja očitala molitvu
Paraskeva, odnosno sestra Paisija, isceljivala je mnoge u ime Svete Marije Magdalene. Išla je od kuće do kuće sa ikonom, čitala molitve i egzorcizme. Ako bi se stanje bolesnika poboljšalo, ikona bi ispuštala zvuk poput pucketanja. Ako bi se, pak, pogoršalo, staklo na ikoni bi se napuklo. Jednom je zaplakala jer, iako je starica kojoj je pomogla ustala na noge, ona sama je i dalje bila paralizovana. Te noći joj se u snu javila Sveta Marija Magdalena i rekla da će prohodati, ali ne sama. Uputila ju je da pritisne svoja kolena rukama dok ne čuje pucketanje. Učinila je to, uz oklijevanje, i zaista se čulo pucketanje. Starac joj je tada pomogao da ustane i napravi nekoliko koraka. Od tada je mogla da hoda, ali uvek uz nečiju pomoć.
Još jedno čudo dogodilo se u selu Vasilika. Kći ugledne porodice Talijani, nedugo nakon udaje, obolela je od tuberkuloze i duševnog rastrojstva. Suprug je zamolio sestru Paisiju za pomoć. Bila je Veliki četvrtak. Paisija je došla i zamolila da se kuća zatvori. Počela je da čita molitve i egzorcizme. Devojka je stenjala, telo joj se nadimalo, a spolja su se čuli udarci kao da kamenje udara o prozore. Kada je sve završeno, bolesnica se smirila i povratila razum. Već sledećeg dana obukla je lepo odelo i htela da pođe u crkvu. Ipak, njena majka je sprečila izlazak.
Pre nego što su napustili Vasilika, Paisija je upozorila muža te žene da, ako ponovo opsuje, njegova supruga će umreti. U julu, na dan Svete Marije Magdalene, par je došao u crkvu u Plomariju. Tamo je muž imao raspravu s nekim i opsovao. Isto je učinio i po povratku u Vasilika. Nedugo zatim, njegova žena je preminula.
BONUS VIDEO: Na Ilindan 2025. vraćena spomen ploča Vladeti Jerotiću na dom u kojem je živeo
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Vernici joj pale sveće u strahu i nadi, žene je prizivaju radi utehe i snage, a narod je poštuje više nego ikada – zbog čega se Svetoj Mariji Magdalini baš danas obraćaju milioni duša sa jednim istim uzdahom: "Pomozi, sveta!“
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.