U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
U pravoslavnoj duhovnosti, poslušanje zauzima centralno mesto u ličnom duhovnom razvoju i životu zajednice. To nije puko slepo izvršavanje naređenja, već duboko duhovno načelo koje se tiče poniznosti, slobode i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Poslušanje u duhovnom smislu znači spremnost čoveka da se odrekne svoje volje u korist više svrhe - volje Božje. To se ogleda u poverenju prema onima koji nas vode na putu spasenja, kao što su duhovnici, starešine manastira, ili u širem smislu - roditelji i autoriteti koji deluju u ljubavi i istini.
Pravoslavlje poslušanje vidi kao lek za gordost - koren svih grehova. Adam i Eva su pali u greh neposlušnosti prema Bogu.
Shutterstock/KDdesign_photo_video
Ego je priroda đavola
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Važno je naglasiti da pravoslavna poslušnost nije ropstvo. Ona ne poništava ličnost, već je uzdiže. Pravoslavni duhovnici često naglašavaju da poslušanje mora biti u ljubavi, razboritosti i uz međusobno poverenje. Kada se poslušnost traži ili nameće mimo ljubavi i istine, ona prestaje da bude duhovna vrlina i postaje zloupotreba.
Arhimandrit Pavel Gruzdev je govorio da se poslušću uništava i sama moć đalova.
"Kada si poslušan, uništićeš moć đavola. Osoba koja nije poslušna, ima u sebi ego. Ego je priroda đavola. To je priroda propasti, to je početak pakla i nihilizma".
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U jedinoj pravoslavnoj svetinji u Finskoj, mladići pronalaze smisao i duhovni mir, uprkos predviđanjima stručnjaka da će vera nestajati iz njihovih života.
U trenutku duboke unutrašnje dileme, mitropolit limasolskog doživeo je čudo – u poslednjim trenucima svog života, sveti Porfirije mu je telefonom pružio duhovnu snagu i blagoslov, koji su ga uputili na put poslušanja, prepun izazova, ali i duhovne svetlosti.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.