U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
U pravoslavnoj duhovnosti, poslušanje zauzima centralno mesto u ličnom duhovnom razvoju i životu zajednice. To nije puko slepo izvršavanje naređenja, već duboko duhovno načelo koje se tiče poniznosti, slobode i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Poslušanje u duhovnom smislu znači spremnost čoveka da se odrekne svoje volje u korist više svrhe - volje Božje. To se ogleda u poverenju prema onima koji nas vode na putu spasenja, kao što su duhovnici, starešine manastira, ili u širem smislu - roditelji i autoriteti koji deluju u ljubavi i istini.
Pravoslavlje poslušanje vidi kao lek za gordost - koren svih grehova. Adam i Eva su pali u greh neposlušnosti prema Bogu.
Shutterstock/KDdesign_photo_video
Ego je priroda đavola
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Važno je naglasiti da pravoslavna poslušnost nije ropstvo. Ona ne poništava ličnost, već je uzdiže. Pravoslavni duhovnici često naglašavaju da poslušanje mora biti u ljubavi, razboritosti i uz međusobno poverenje. Kada se poslušnost traži ili nameće mimo ljubavi i istine, ona prestaje da bude duhovna vrlina i postaje zloupotreba.
Arhimandrit Pavel Gruzdev je govorio da se poslušću uništava i sama moć đalova.
"Kada si poslušan, uništićeš moć đavola. Osoba koja nije poslušna, ima u sebi ego. Ego je priroda đavola. To je priroda propasti, to je početak pakla i nihilizma".
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.