KRATKE MOLITVE ZA RAZLIČITE PRILIKE: Snažne reči, koje možete izgovoriti bilo kad u toku dana
Za takve trenutke donosimo nekoliko kratkih molitvi.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
U svetu prepunom neizvesnosti, užurbanosti i svakodnevnih izazova, teško je pronaći čoveka koji ne nosi neku brigu na svojim plećima. Neko strepi za zdravlje, neko za egzistenciju, neko za budućnost dece, a neko za smisao svog postojanja.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
I dok medicina i psihologija nude razne metode kako da se nosimo sa stresom i brigama – od tehnika opuštanja do razgovora sa terapeutima – hrišćanstvo nudi jedan drugačiji, dublji pogled.
Briga, prema hrišćanskom učenju, nije samo psihološki teret već i duhovni izazov.
Starac Emilijan je oo brigi pričao kao o najstrašnijoj bolesti koja vlada svetom.
- Briga je strašna bolest koja hara vaseljenom, možda najveća muka čovečanstva, najveća njegova drama. Ona ne samo da je predvorje pakla, nego doživljavanje pakla već od ovog života. Odsustvo radosti znači odsustvo Boga, dok je radost dokaz prisustva Njegovog.
- Monah je uvek jedan, dobro raspoložen čovek. nijedan razlog, ne može da opravda monaha koji je zabrinut: ne samo monaha, nego i ni bilo kog hrišćanina, ni onoga koji je u najvećim poteškoćama, ali ni onoga koji živi u najvećem grehu, naravno ukoliko se trudi muči da izađe iz njega.
- Dakle, "udeo", "sudbina" hrišćanina je da se raduje, da mu sve bude povod za radost: greh, zloba drugih, kleveta, tuga.
Za takve trenutke donosimo nekoliko kratkih molitvi.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Pravoslavlje jasno odvaja rasuđivanje, koje može biti neophodno radi zaštite istine i dobra, od osuđivanja koje proizlazi iz gordosti, samopravednosti i duhovne slepoće.
"Sve bolesti proizilaze iz briga i nerviranja... Onaj ko se boji da će pasti, sve vreme se vuče" Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Bog nas kroz ljude podučava.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Jeromonah manastira Iviron srušio se tokom pripreme za večernje bogosluženje; bratija i medicinsko osoblje odmah su reagovali, a vernici širom pravoslavnog sveta mole se za njegovo izlečenje.
Uloga muža i žene, nekada jasno određena u tradicionalnom hrišćanskom poretku, sve češće se prepliće i menja.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.