ZBOG OVOGA MNOGI LJUDI ŽIVE KAO U PAKLU: Starac Emilijan o muci koja pohara čovečanstvo!
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
Prihvatanje Božje volje ne znači odustajanje od sebe, već poverenje da nas Bog, kao Otac, vodi tamo gde treba da budemo.
U svakodnevnom životu, suočeni smo sa brojnim izazovima, odlukama i neizvesnostima koje nas često bacaju u stanje brige, nemira i unutrašnje borbe.
Ljudi prirodno žele da stvari idu onako kako su ih oni zamislili — da im život sledi planove, da ne trpe gubitke, da im okolnosti budu povoljne. Međutim, hrišćansko učenje nas poziva da se iznad svega trudimo da prepoznamo i prihvatimo - Božju volju.
Božja volja nije sudbina koju moramo pasivno da podnosimo, niti je ona neka proizvoljna sila.
Ona je izraz Božje ljubavi i promisla za naše spasenje. Često je ne razumemo odmah, često nam izgleda kao bol ili gubitak, ali kroz veru i molitvu postaje jasno da nas Božja volja vodi putem koji je najbolji - ne po našim merilima, već po večnim merilima istine i dobra.
Prihvatanje Božje volje ne znači odustajanje od sebe, već poverenje da nas Bog, kao Otac, vodi tamo gde treba da budemo - i kada nam se to sviđa, i kada nam se ne sviđa. To prihvatanje donosi unutrašnji mir, sigurnost i smirenost, čak i usred spoljašnjih oluja.
O tome duboko i jednostavno govori i duhovnik i starac, iguman Nikon Vorobjev:
"Savetujem vam da primite u srce odlučnost da se prepuštate volji Božjoj, da ne želite da se obavezno ispuni vaša volja. Tada ćete biti mirni i čvrsti. Ako čovek pokušava da ostvari svoju volju, uvek će se nervirati".
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
U vremenu kada informacije dolaze sa svih strana, a očekivanja su sve veća, mnogi se osećaju izgubljeno i bez izlaza.
Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.