Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
U pravoslavlju, duhovnik, koji se naziva i duhovni otac ili duhovni učitelj, jeste sveštenik ili monah kome se vernik poverava radi duhovnog uzdizanja i rasta u veri. Njegova osnovna uloga nije samo da ispovedi, već da čoveka postepeno vodi ka dubljem razumevanju vere, pokajanju i promeni života u skladu sa jevanđelskim načelima.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednikom. Ispovednik može biti svako svešteno lice koje može da primi ispovest i pročita razrešnu molitvu, ali bez obaveze da dugoročno prati duhovni život vernika.
Duhovnik, za razliku od toga, ima zadatak da vaspitava u duhu vere i da vernike vodi putem duhovnog uzrastanja. On može biti i ispovednik svom duhovnom čedo, ali njegova uloga ne počinje niti se završava svetom tajnom ispovesti.
Duhovnik prati čoveka u njegovom nastojanju da se približi Bogu. On pomaže da se prepoznaju grešne navike, da se razvije pravilna molitva, da se razume smisao posta, pokajanja i crkvenog života.
Kroz savete i lični primer, duhovnik usmerava vernika ka duhovnom uzdizanju, ali ne umesto njegove lične borbe i slobodne volje. U pravoslavnom učenju, duhovni napredak podrazumeva zajednički trud – molitvu, rad na sebi i crkveni život, uz podršku duhovnika.
pexels
Duhovno rukovođenje ima svoje granice
Mnogi vernici svoj život u određenoj meri usklađuju sa savetima duhovnika, posebno u pitanjima koja se tiču vere, savesti i unutrašnjih borbi.
Ipak, duhovno rukovođenje ima jasne granice. Duhovnik ne preuzima kontrolu nad ličnim, društvenim i porodičnim odlukama vernika, već ostaje u okvirima duhovnog vođenja.
- Duhovnik ne sme da određuje ljudima za koga će da glasaju i da li će uopšte da glasaju, da li će da idu u vojsku ili neće, da se meša u porodične odnose, odnosno da unižava autoritet muža i žene, da decu usmerava kao da je on deo porodice. Ne sme da govori ljudima koji će posao da rade i gde će da žive. To duhovnik ne treba da radi. Ljudi, glasajte za koga god hoćete, živite gde hoćete, u porodicama se pridržavajte zakona koje je Gospod dao. Na kraju vam preporučujem da volite Boga i da volite ljude - objasnio je kratko i jasno arhimandrit Hrizostom.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Lekarski tim predvođen profesorom Stefanom Margaritorom obavio je dvočasovni zahvat, a prema prvim procenama, poglavar Rimokatoličke crkve mogao bi već sutra da ustane iz bolničkog kreveta.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Otac Hrizostom je naglasio da temelj svakodnevne molitve treba da budu reči kojima čovek traži Božiju milost, oproštaj grehova i spasenje, kako za sebe, tako i za svoje bližnje.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.