Performans tokom božićne službe u luteranskom hramu u Nemačkoj pokrenuo je burnu raspravu o granicama bogosluženja i očuvanju svetinje.
U luteranskom hramu nemačkog grada Libeka, uoči praznika Rođenja Gospoda Isusa Hrista, dogodio se čin koji je duboko uznemirio deo verničke javnosti i otvorio ozbiljna pitanja o granicama bogosluženja. Prema pisanju nemačkog lista Bild, tokom redovne crkvene službe, 22. decembra 2025, pred okupljenim vernicima izveden je nastup plesa na šipci.
U Crkvi Svete Marije u Libeku, neposredno nakon propovedi, nastupila je Anke Kesterman, rukovodilac plesnog studija i trener puldensa, koja je pred oltarskim prostorom predstavila ono što je nazvala svojim "umetničkim izrazom". Sam čin uvođenja ovakvog performansa u tok bogosluženja izazvao je zaprepašćenje kod dela prisutnih, ali i širu polemiku u nemačkoj javnosti.
Kada se briše granica između svetinje i scene
Pastorka ove crkve Inga Majsner stala je u odbranu nastupa, navodeći da je reč o "duboko duhovnoj osobi koja je pronašla sopstveni put". Upravo ta izjava dodatno je rasplamsala raspravu jer su se mnogi zapitali da li se lični "put" može i sme poistovetiti s liturgijskim prostorom, koji u hrišćanskom, a posebno u pravoslavnom razumevanju, predstavlja mesto molitve, sabranja i strahopoštovanja pred Bogom.
Reakcije vernika bile su podeljene, ali kritički tonovi nisu izostali. Brojni glasovi upozorili su da se ovakvim postupcima briše jasna granica između bogosluženja i scenskog nastupa, između svetinje i profanog izraza. Događaj u Libeku mnogi posmatraju kao deo šire prakse pojedinih protestantskih zajednica koje, suočene s opadanjem broja vernika, pribegavaju nekonvencionalnim i provokativnim sadržajima da bi privukle pažnju javnosti.
"Ples kao molitva" - argument bez teološkog utemeljenja
Sama Anke Kesterman izjavila je da njen nastup nije imao za cilj samopromociju, već, kako je navela, svedočanstvo hrabrosti da se bude autentičan i pokušaj preispitivanja uloge Crkve. Međutim, kritičari naglašavaju da ples na šipci, bez obzira na tehničku zahtevnost ili umetničke ambicije, nosi snažnu simboliku telesnog i erotskog samoispoljavanja, što je u suprotnosti sa sakralnim karakterom hrama.
Posebno je osporavan argument da "ples može biti molitva". Protivnici takvog tumačenja ukazuju da molitva u hrišćanskoj tradiciji ima jasno duhovno, bogoslužbeno i teološko utemeljenje, dok se u ovom slučaju, kako navode, radi o proizvoljnom poistovećivanju ličnog izraza sa svetim činom, bez ikakvog ozbiljnog teološkog oslonca.
Podrška koju je pastorka Inga Majsner pružila ovom performansu dodatno je produbila nezadovoljstvo dela vernika. Umesto da čuva bogosluženje kao prostor tišine, sabranosti i susreta čoveka sa Bogom, kritičari smatraju da je crkva u Libeku izabrala put provokacije, dovodeći u pitanje samu svrhu bogosluženja i rizikujući da svetinja postane sredstvo za privlačenje pažnje, a ne mesto duhovne obnove.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Lopovi odneli mošti Svetog Martina Turskog iz hrama u Nemačkoj, a iza njih ostali razbijeno staklo i tragovi koji bi mogli pomoći istražiteljima da otkriju identitet osumnjičenih.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.