Performans tokom božićne službe u luteranskom hramu u Nemačkoj pokrenuo je burnu raspravu o granicama bogosluženja i očuvanju svetinje.
U luteranskom hramu nemačkog grada Libeka, uoči praznika Rođenja Gospoda Isusa Hrista, dogodio se čin koji je duboko uznemirio deo verničke javnosti i otvorio ozbiljna pitanja o granicama bogosluženja. Prema pisanju nemačkog lista Bild, tokom redovne crkvene službe, 22. decembra 2025, pred okupljenim vernicima izveden je nastup plesa na šipci.
U Crkvi Svete Marije u Libeku, neposredno nakon propovedi, nastupila je Anke Kesterman, rukovodilac plesnog studija i trener puldensa, koja je pred oltarskim prostorom predstavila ono što je nazvala svojim "umetničkim izrazom". Sam čin uvođenja ovakvog performansa u tok bogosluženja izazvao je zaprepašćenje kod dela prisutnih, ali i širu polemiku u nemačkoj javnosti.
Kada se briše granica između svetinje i scene
Pastorka ove crkve Inga Majsner stala je u odbranu nastupa, navodeći da je reč o "duboko duhovnoj osobi koja je pronašla sopstveni put". Upravo ta izjava dodatno je rasplamsala raspravu jer su se mnogi zapitali da li se lični "put" može i sme poistovetiti s liturgijskim prostorom, koji u hrišćanskom, a posebno u pravoslavnom razumevanju, predstavlja mesto molitve, sabranja i strahopoštovanja pred Bogom.
Reakcije vernika bile su podeljene, ali kritički tonovi nisu izostali. Brojni glasovi upozorili su da se ovakvim postupcima briše jasna granica između bogosluženja i scenskog nastupa, između svetinje i profanog izraza. Događaj u Libeku mnogi posmatraju kao deo šire prakse pojedinih protestantskih zajednica koje, suočene s opadanjem broja vernika, pribegavaju nekonvencionalnim i provokativnim sadržajima da bi privukle pažnju javnosti.
"Ples kao molitva" - argument bez teološkog utemeljenja
Sama Anke Kesterman izjavila je da njen nastup nije imao za cilj samopromociju, već, kako je navela, svedočanstvo hrabrosti da se bude autentičan i pokušaj preispitivanja uloge Crkve. Međutim, kritičari naglašavaju da ples na šipci, bez obzira na tehničku zahtevnost ili umetničke ambicije, nosi snažnu simboliku telesnog i erotskog samoispoljavanja, što je u suprotnosti sa sakralnim karakterom hrama.
Posebno je osporavan argument da "ples može biti molitva". Protivnici takvog tumačenja ukazuju da molitva u hrišćanskoj tradiciji ima jasno duhovno, bogoslužbeno i teološko utemeljenje, dok se u ovom slučaju, kako navode, radi o proizvoljnom poistovećivanju ličnog izraza sa svetim činom, bez ikakvog ozbiljnog teološkog oslonca.
Podrška koju je pastorka Inga Majsner pružila ovom performansu dodatno je produbila nezadovoljstvo dela vernika. Umesto da čuva bogosluženje kao prostor tišine, sabranosti i susreta čoveka sa Bogom, kritičari smatraju da je crkva u Libeku izabrala put provokacije, dovodeći u pitanje samu svrhu bogosluženja i rizikujući da svetinja postane sredstvo za privlačenje pažnje, a ne mesto duhovne obnove.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Zabrinjavajući podaci iz poslednjeg izveštaja OIDAC Europe – Religijska sloboda se smatra temeljnim ljudskim pravom u Evropi, međutim poslednjih godina primećuje se zabrinjavajući porast netrpeljivosti prema hrišćanima.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.