Vernici iz manastirskih trpezarija nose iskustvo koje nadmašuje raskošne gozbe, a objašnjenje nekadašnjeg hilandarca otkriva nevidljivi sloj tog ukus.
U manastirskim trpezarijama ne čuje se žamor kakav prati savremene restorane, niti se na stolovima nižu raskošna jela koja osvajaju izgledom. Ipak, upravo tu mnogi ljudi prvi put osete ukus koji ne umeju lako da objasne. Vernici i putnici namernici koji su imali priliku da se ukrepe u nekom od manastira često kažu isto: hrana je jednostavna, ali se pamti. Uz mir koji ponesu iz svetinja, gotovo podjednako snažan utisak ostavlja i ono što su pojeli.
Na prvi pogled, manastirska kuhinja počiva na skromnosti. Hleb, povrće, malo ulja, ponekad voće ili čorba – bez složenih recepata i bez želje da se impresionira. Ali iza te jednostavnosti krije se nešto što se ne može kupiti niti naučiti u kulinarskim školama. Hrana u manastiru nije samo priprema tela za novi dan; ona je deo molitvenog poretka, produžetak bogosluženja u svakodnevici.
Foto: SPC
Trpezarija manastira Hilandar
Monasi ne kuvaju da bi zadivili, već da bi služili. Svaki sastojak prolazi kroz ruke koje su već bile sklopljene u molitvi. Svaki obrok nastaje u tišini ili uz tih izgovor molitvenih reči. Upravo tu, u tom nevidljivom sloju pripreme, mnogi pronalaze odgovor na pitanje zbog čega takva hrana ima drugačiji ukus.
Vladika Dositej o blagoslovu hrane
O tome je govorio i vladika Dositej, nekadašnji jeromonah hilandarski, ostavljajući jednostavno, ali duboko objašnjenje:
„Nije svejedno jesti obrok svoj s blagoslovom i jesti ga bez blagoslova. Svaki obrok je trpeza Božja koju je sam Bog postavio za nas. Zato treba Bogu, kao domaćinu, blagodariti i njegov blagoslov prositi. Blagosloveno jelo je i slađe i sitije; dok je neblagosloveno i neslatko i nesito i nezdravo.
Foto: SPC
Trpezarija manastira Hilandar
Jednom je car Teodosije Mlađi izašao u šetnju u okolinu Carigrada, pa, videći kolibu nekog monaha, svrati u nju. Upita starac cara da li želi što jesti. „Hoću“, odgovori car. Starac iznese pred cara hleba, zejtina, soli i vode. Car je jeo i pio, pa upita monaha: „Znaš li ti ko sam ja?“ „Bog tebe zna!“, odgovori monah. „Ja sam car Teodosije.“ Monah se pokloni caru ćutke. Rekne mu car: „Ja sam car i od cara rođen, no veruj mi, nikada u životu nisam jeo tako slatko kao danas kod tebe.“ „A znaš li ti zbog čega?“, upita starac. „Zbog toga“, produži on, „što mi monasi svagda s molitvom i blagoslovom pripremamo hranu, otuda i huda hrana u nas se obraća u slatku; u vas pak pripremaju hranu s mnogo truda, no blagoslov ne traže (od Boga), otuda i ukusna hrana biva neukusnom“, zaključuje sadašnji vladika, ranije poznat kao jeromonah Dositej Hilandarac, otkrivajući suštinu koja često izmiče savremenom čoveku.
Dakle, nije stvar u začinima, već u blagoslovu; ne u umeću, već u nameri. Zato oni koji jednom sednu za manastirsku trpezu retko ostaju ravnodušni. Vraćaju se svakodnevici, ali sa tihim saznanjem da se pravi ukus ne meri složenošću recepta, već dubinom smisla koji se u njega unosi. U tom iskustvu, skromni obrok postaje više od hrane, postaje podsetnik da se i najjednostavnije stvari mogu uzdići do nečega što se dugo pamti.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.