KADA SRCE UMIRE OD GLADI: Vladika Nikolaj otkriva šta može spasiti dušu i dati istinsku snagu
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za ponedeljak Strasne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako prihvatanje stradanja donosi nagradu večnog života i kako Hristovo stradanje daje snagu u svakodnevnim iskušenjima.
Put kroz život često vodi preko bola i iskušenja, ali upravo u tim trenucima vera pokazuje svoju snagu. Vladika Nikolaj Velimirović nas u besedi za ponedeljak Strasne sedmice podseća da stradanje nije znak slabosti, već prilika da se ustraje do kraja, oslanjajući se na Hrista koji je sam pretrpeo sve muke i pobedio. Njegove reči pružaju hrabrost svakome ko nosi svoj krst i obećavaju nagradu koja nadmašuje zemaljske patnje, venac večnog života.
- Ne boj se ni oda šta što ćeš postradati… Budi veran do same smrti i daću ti venac života. (Otkr. 2, 10)
Svojim stradanjem Gospod je olakšao naša stradanja. On je pretrpeo najveće muke i izašao kao pobedilac; zato On može nas hrabriti u našem malom stradanju. On je stradao i trpeo na pravdi, a mi stradamo i trpimo ispaštajući svoje grehe. Zato On dvostruko može nas opominjati da istrajemo do kraja, kao što je On, bezgrešni, istrajao.
Njemu niko od nas nije pomogao niti olakšao muke i trpljenja, a On stoji uza svakoga od nas kad stradamo i olakšava nam naše muke i nevolje. Zato On ima pravo da kaže svakom stradalniku, radi imena Njegova: „Ne boj se!“ Ne boj se ni oda šta što ćeš postradati, govori On, jer Ja sam podneo sva stradanja i poznajem ih; i nijednog se stradanja nisam ubojao, nego sam ih sve primio na Sebe i sve ih na kraju – pobedio. Ja ih nisam pobedio odbacivši ih ili pobegavši od njih, nego primivši ih sve na Sebe dragovoljno i podnevši ih sve do kraja. Tako i ti primi na sebe dragovoljno stradanja, a Ja vidim i znam koliko ti možeš podneti i dokle.
Ako li stradanja budu trajala i do same smrti, i ako ti ona i smrt prouzrokuju, ne boj se ipak: daću ti vijenac života. Krunisaću te životom besmrtnim, večnim, u kome Ja carujem sa Ocem i Duhom životvornim. Bog te nije ni poslao na zemlju da ugodno živiš, nego da se spremiš za besmrtni život. Žalost bi bila velika kad Stvoritelj tvoj ne bi mogao da ti da bolji, duži i svetliji život nego što je ovaj na zemlji, koji sav zaudara na trulež i smrt, i koji je kraći nego život gavranova.
O braćo moja, poslušajmo reč Gospoda i sva će nam stradanja biti olakšana. Ako nam se udarci sveta sada čine kao tvrdo kamenje, kad poslušamo Gospoda oni će postati kao pena morska.
Gospode Pobeditelju, nauči nas još dugotrpljivosti Tvojoj. I kad malakšemo, pruži ruku Tvoju i podrži nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
U besedi za nedelju 6. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božija veličina prevazilazi svu ljudsku moć i razumevanje.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje, ističe otac Dejan.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Kombinacija belog luka, vina i sporog pečenja u glinenoj posudi daje neočekivano sočan rezultat koji se pamti već posle prvog zalogaja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.