U OVIM KUĆAMA NIKAD NEMA MIRA I NEĆE BITI! Otac Joil o uzroku svih porodičnih problema: "TU JE UŽAS..."!
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Snaga vere, prema pravoslavlju, ne meri se samo brojem zapaljenih sveća, dolazaka u hram ili spoljašnjim poštovanjem crkvenih običaja, već pre svega promenom ljudskog srca i životom koji svedoči o Hristu.
Čovek može poznavati i poštovati praznike, molitve i crkvene obrede, ali ako vera ne donosi ljubav, smirenje, praštanje i milost prema bližnjima, onda ostaje samo spoljašnja forma bez istinske duhovne sadržine.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Onaj ko se klanja Hristu pozvan je da u svakom čoveku vidi svoga bližnjeg, da ne zatvara oči pred tuđim bolom i da se trudi da u svojim postupcima pokaže ljubav koju Jevanđelje propoveda.
Upravo zato Crkva neprestano podseća verne da su molitva i dela nerazdvojni. Nije dovoljno govoriti o ljubavi, a živeti u gnevu, tražiti Božiju milost, a sami biti nemilosrdni prema drugima...
Prava vera počinje onda kada čovek prepozna sopstvene slabosti i počne da radi na sebi, kada prestane da osuđuje druge i počne da ispravlja svoje srce.
Starac Jona Odeski govorio je o opasnosti da čovek zadrži spoljašnje oblike pobožnosti, a da u sebi ne dopusti da ga Bog promeni.
- Naučili smo da palimo sveće i abortiramo; da blagosiljamo vrbe i uništavamo svoje porodice; da gradimo crkve i živimo u bludstvu; da poštujemo ikone i da ostanemo gluvi na tuđe nesreće; da idemo u crkvu i tiranišemo svoje porodice. Dokle će ovo trajati? Istorija pokazuje da neće. Ima li izlaza? Naravno! Vreme je da prestanemo da živimo "po svojoj savesti“ i da počnemo da živimo po Jevanđelju, jer se ispostavlja da je na našu savest potpuno nemoguće osloniti se."
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Duhovnici su kroz vekove ukazivali da se iza spolja vidljivih grehova često kriju dublji, prikriveniji i podmukliji poroci.
Crkva uči da telesni odnosi imaju svoje puno dostojanstvo jedino u Svetoj tajni braka.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
U besedi za subotu 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da molitva, trpljenje ili milosrđe sami po sebi nisu dovoljni, već da svetost nastaje kada se sve vrline sjedine u ljubavi prema Bogu.
Probajte riblje ćufte po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za subotu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Ignjatija Bogonosca.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
U vrhu Srpske pravoslavne crkve tvrde da je odluka doneta u kratkom postupku, bez prethodnog obaveštavanja patrijarha, dok pravni stručnjaci ukazuju na pitanja kanonskog ustrojstva i verskih sloboda.