ZAŠTO SE MUSLIMANI MOLE 5 PUTA DNEVNO: Pri namazu čine jednu stvar, a razlog je sledeći
Obaveza pet dnevnih molitvi ustanovljena je nakon događaja Noćnog putovanja i Uzašašća.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.
Pre jela, putovanja, rada, učenja ili neke važne obaveze, mnogi muslimani izgovaraju kratku, ali duboko značajnu rečenicu: "Bismilah." Ove reči znače "U ime Alaha" i izražavaju veru da svaki čovekov postupak treba započeti uz Božju pomoć i blagoslov.
Bismilah (arapski: بِسْمِ ٱللَّٰهِ, Bismillāh) jedna je od najpoznatijih reči islamske duhovnosti. Njena puna forma glasi "Bismillahir-Rahmanir-Rahim", što znači: "U ime Alaha, milostivog, samilosnog". Ova rečenica prati svakodnevni život mnogih muslimana. Izgovara se pre obroka, prilikom putovanja, ulaska u kuću, početka rada ili učenja, kao i pre drugih aktivnosti koje vernik želi da započne uz Božji blagoslov.
Posebno mesto bismilah ima u Kuranu. Njome počinje prva sura, El Fatiha, koja zauzima centralno mesto u svakodnevnoj molitvi muslimana. U njenom prvom ajetu stoji: "U ime Alaha, milostivog, samilosnog."
Ove reči na samom početku ukazuju na dve osobine koje imaju posebno mesto u islamskom shvatanju Boga: milost i samilost. Muslimanski učenjaci vekovima objašnjavaju da izgovaranje: "Bismilah" nije samo pominjanje Božjeg imena, već i izraz želje da čovek ono što čini započne na ispravan i dobar način.
Za muslimane bismilah nije samo izraz koji se izgovara po navici. Njime vernik pokazuje da se oslanja na Boga i da od Njega traži pomoć i blagoslov. Kada kaže: Bismilah", musliman u suštini poručuje: "Ovo činim uz Božju pomoć i sa željom da moj postupak bude ispravan."
Zato se ove reči ne izgovaraju samo u posebnim trenucima, već su prisutne u mnogim običnim životnim situacijama. Njihov značaj ogleda se upravo u tome što povezuju svakodnevne aktivnosti s verom i zahvalnošću.

Jedna od najpoznatijih islamskih praksi jeste izgovaranje Božjeg imena pre obroka. U jednom hadisu koji beleže Buhari i Muslim, autori dve najpoznatije zbirke hadisa u islamu, navodi se da je poslanik Muhamed savetovao vernike: "Spomeni Alahovo ime, jedi desnom rukom i jedi ono što je ispred tebe."
Ovaj hadis predstavlja osnov za običaj da muslimani pre jela izgovaraju: "Bismilah". Time se izražava zahvalnost Bogu za hranu i podseća da sve što čovek prima predstavlja dar.
Posebnost reči bismilah jeste u tome što nije vezana samo za verske obrede. Ona prati vernike tokom čitavog dana. Musliman može izgovoriti ove reči kada započinje posao, kreće na put, otvara knjigu ili ulazi u svoj dom.
Na taj način svakodnevne aktivnosti povezuju se sa verom i zahvalnošću Bogu. Slična potreba da se čovek obrati Bogu pre važnih ili svakodnevnih postupaka postoji i u drugim monoteističkim tradicijama. U hrišćanstvu vernici često započinju određene radnje molitvom ili traženjem Božjeg blagoslova.
U islamskoj tradiciji izgovoriti "Bismilah" znači započeti nešto u Božje ime. Zato se od vernika očekuje da ono što radi bude u skladu sa moralnim načelima vere: pošteno, pravedno i sa iskrenim namerama.
U samo jednoj reči sadržana je važna poruka islamske duhovnosti: čovek svoje svakodnevne postupke može povezati sa verom, zahvalnošću i sećanjem na Boga. Zbog toga bismilah ostaje jedna od najčešće izgovaranih reči među muslimanima širom sveta, kratka rečenica koja povezuje obične životne trenutke sa duhovnim značenjem.
Obaveza pet dnevnih molitvi ustanovljena je nakon događaja Noćnog putovanja i Uzašašća.
Anđeli u islamu imaju ključnu ulogu - ne samo kao izvršioci Božije volje, već i kao podsetnici na duhovni svet, odgovornost i život posle smrti.
Iako su ga u početku odbacivali i napadali, posebno pleme Kurejš, islam se proširio čitavom Arabijom do Muhamedove smrti 632. godine.
Svaki pojam predstavlja jednu osobinu, od milosti do apsolutne moći, stvarajući jedinstven sistem razumevanja Boga u islamskoj tradiciji.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Praznik rođenja poslanika Muhameda obeležava se uz mevludske spjevove, salavate, ilahije i kaside, a ovogodišnja okupljanja dolaze nakon dogovora o obnovi jedinstva Islamske zajednice posle gotovo dve decenije podele.
Pojam koji se često vezuje za sukobe i nasilje vekovima izaziva rasprave, ali islamska tradicija o njemu govori mnogo složenije nego što se često prikazuje.
Ispisivanje ustaških simbola na muslimanskom mezarju u Livnu osudili su Međureligijsko veće BiH i Muftijstvo mostarsko, dok policija traga za počiniocima i istražuje okolnosti incidenta.
Snimak iz Altun-alem džamije prikazuje muškarca koji se priključio namazu, a potom prišao mestu na kojem se nalazio mobilni telefon; za sada nema potvrde policije da je identifikovan.
Vozilo će biti uvakufljeno i koristiće se za potrebe Mešihata i službena putovanja njegovih predstavnika, a poznati humanista objasnio je i šta ga je podstaklo na ovakav potez.
Praznik rođenja poslanika Muhameda obeležava se uz mevludske spjevove, salavate, ilahije i kaside, a ovogodišnja okupljanja dolaze nakon dogovora o obnovi jedinstva Islamske zajednice posle gotovo dve decenije podele.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Ovaj zaboravljeni hercegovački recept daje nadevu posebnu sočnost, a jedan zalogaj dovoljan je da shvatite zašto se nekada ovako kuvalo.
Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.