ZAŠTO SE MUSLIMANI MOLE 5 PUTA DNEVNO: Pri namazu čine jednu stvar, a razlog je sledeći
Obaveza pet dnevnih molitvi ustanovljena je nakon događaja Noćnog putovanja i Uzašašća.
Iako su ga u početku odbacivali i napadali, posebno pleme Kurejš, islam se proširio čitavom Arabijom do Muhamedove smrti 632. godine.
Islam je nastao u VII veku, kada je prorok Muhamed u Meki primio Božije objave, koje su kasnije sabrane u svetu knjigu - Kuran. Njegova poruka naglašavala je veru u jednog Boga (monoteizam), moralnu obnovu i potpunu predanost Bogu - što upravo znači reč islam.
Iako su ga u početku odbacivali i napadali, posebno pleme Kurejš, islam se proširio čitavom Arabijom do Muhamedove smrti 632. godine.
Pod vođstvom prvih kalifa - Abu Bekra i Omera - muslimanske vojske su se brzo širile.

Porazile su moćno Sasanidsko carstvo i oslabile Istočno Rimsko (Vizantijsko) carstvo. Gradovi širom Levanta, Egipta i Persije padali su jedan za drugim, ali su verska preobraćenja išla postepeno. Ne-muslimanima je bilo dozvoljeno da zadrže svoju veru pod muslimanskom vlašću.

Kalif Osman je standardizovao tekst Kurana. Njegovo ubistvo i dolazak Alije na vlast doveli su do građanskog rata poznatog kao prva fitna. Tada dolazi i do velikog raskola među muslimanima - nastaju dve glavne grane: suniti i šiiti. Uspon Omajadske dinastije, sa prestonicom u Damasku, i mučeništvo Huseina u Karbali, ostavili su dubok trag u šiitskom identitetu.
Omajadi su proširili islam sve do severne Afrike i Španije (Al-Andalus). Međutim, novi vernici (tzv. mawali) često su bili diskriminisani, što je dovelo do revolucije i dolaska Abasidske dinastije 750. godine.

Abasidi premeštaju prestonicu u Bagdad i započinju zlatno doba islama - period naučnog, filozofskog i kulturnog procvata.

Islam se nije širio samo silom, već i preko trgovine i duhovnog pokreta sufizma. Preko trgovačkih puteva kao što su Put svile i mreže po Indijskom okeanu, islam dolazi u zapadnu Afriku (Timbuktu, Gao), istočnu Afriku (Zanzibar), centralnu Aziju i jugoistočnu Aziju (Indonezija, Malezija).
Turski narodi, poput Seldžuka, a zatim i Osmanlija, dobijaju na značaju.

Osmanlije osvajaju Carigrad 1453. godine i proglašavaju se kalifima. U to vreme cvetaju i druga islamska carstva - Safavidi u Persiji, gde šijizam postaje državna religija, i Mugalci u Indiji, koji vladaju većinski hinduističkim stanovništvom.
Evropski kolonijalizam ozbiljno je oslabio muslimanske zemlje. Kao odgovor, javljaju se reformistički pokreti, poput vehabizma (usko povezanog sa saudijskom porodicom) i kasnije salafizma. Islam postaje i ključni faktor u antikolonijalnim pokretima širom Afrike i Azije.
Nakon Prvog svetskog rata, Ataturk ukida Osmansko kalifatsvo.

Tokom XX veka nastaju nove muslimanske države poput Indonezije i Pakistana. Dešavaju se i veliki preokreti, poput Islamske revolucije u Iranu (1979), kao i talasi muslimanske migracije u Evropu i Severnu Ameriku.
Početak XXI veka donosi nove tenzije, posebno posle napada 11. septembra, kada je islam često pogrešno predstavljen na Zapadu. Ipak, islam nastavlja da raste - o čemu je portal religija.rs već pisao, prilagođava se savremenim izazovima i održava jedinstvo među vernicima različitih jezika i kultura, javlja "Islamicity".
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Obaveza pet dnevnih molitvi ustanovljena je nakon događaja Noćnog putovanja i Uzašašća.
Anđeli u islamu imaju ključnu ulogu - ne samo kao izvršioci Božije volje, već i kao podsetnici na duhovni svet, odgovornost i život posle smrti.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Program traje od 20. jula do 20. avgusta i deo je šire inicijative verskog usmeravanja čiji je cilj da ojača veze omladine iz dijaspore sa umerenim islamskim identitetom Maroka.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Kao prava žena islamske veroispovesti kaže da u ovoj veri postoje definisane stvari za svaku situaciju.
Kroz ovaj proces dete uči kako da postane odgovorna, saosećajna i kompetentna osoba koja može pozitivno doprineti svojoj zajednici i živeti ispunjen život.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.