U FRANCUSKOJ DECA OSTAVLJAJU ČISTE CIPELE NA PANJU, U ITALIJI SE TAKMIČE ĆIJE SE JASLE BITI LEPŠE, U FINSKOJ RIBA OSNOVA I SVEČANOG RUČKA... Kako katolici širom sveta obeležavaju Božić
Prvi put su Rimljani počeli da slave Hristovo rođenje u 4. veku, a 25. decembar je izabran verovatno zbog već postojećeg paganog praznika slavljenja rođenje boga Sunca.
Inače, u Novom zavetu nije precizirano kada je rođen Isus, zbog čega prvi hrišćani nisu slavili Božić. Kasnije su Bogojavljenje i Božić zajedno obeležavali kao Epifaniju.
Prvi put su Rimljani u četvrtom veku počeli da slave Hristovo rođenje, a 25. decembar je, po predanju, izabran zbog već postojećeg paganskog praznika slavljenja rođenje boga Sunca. Crkva je želela da potisne ovaj običaj, pa je odlučila da na isti datum slavi rođenje Isusa Hrista.
Simboli proslave Božića kod rimokatolika su jasle u kojima se, po predanju, Isus Hristos rodio, jelka kao večno zeleno drvo i venac. U nekim tradicijama, u hleb se stavlja novčić, a onaj ko ga pronađe veruje da će imati sreće i blagostanja u narednoj godini. Običaj je poljubiti nekog ispod imele, a mnoge zemlje ukrašavaju javne prostore svetlećim figurama i natpisima. Pokloni se ostavljaju ispod jelke, često uz jaslice ili božićnu pšenicu.
Shutterstock
Proslava Božića
Prve jaslice napravio je Sveti Franja Asiški 1223. godine, a one obično prikazuju štalu sa Marijom, Josipom i Isusom, kao i domaćim životinjama.
Božić na Zapadu
Velika Britanija: Deda Mraz donosi poklone za decu, dok odrasli uživaju u tradicionalnom božićnom obroku - ćurki pripremljenoj na engleski način, božićnom pudingu i torticama od testa punjenog suvim voćem.. Britanci često posete "Pantomime", izvođenja bajki i istorijskih događaja. Scenografija se uglavnom nalazi na ulicama sa različitim svetlećim ukrasima.Trgovima i ulicama ukrašeni su svetlosnim figurama, a jelka i imela ukrašavaju domove.
Francuska: U njihovoj izvodbi jaslica sveci koji stoje oko malog Hrista su zapravo bogataši, seljaci, ribari i pralje, svi su obučeni u odore iz 19. veka i svi su veseli. Svi prave La Buche de Noel, čokoladni kolač u obliku badnjaka. Njega smeštaju ispod jelke kao simbol panja koji je spaljivan kako bi bili rasterani duhovi. Još jedan običaj je da na panj deca ostavljaju očišćene cipele i jedva čekaju da prođe noć jer će ih tu ujutru dočekati pokloni.
Schutterstock
Božićni pokloni
Italija: Italijani više važnosti pridaju jaslama nego jelci. Takmiče se čije će jaslice lepše biti ukrašene. Pokloni se obično izvlače iz "urne sudbine" ili ih donosi veštica Befana. Panettone, sočan kolač sa suvim voćem, popularan je desert i svi ga prave za Božić. Osnova mu je suvo voće.
SAD: Deda Mraz donosi poklone deci, a u Beloj kući se priprema Predsednički kolač. Kolač se pravi od jaja, putera i suvog voća, a ukrašava se laticama ruža. Egg Nog, tradicionalni napitak od jaja, ruma, muskantnog orašćića i vanile, takođe je popularan tokom prazničnih okupljanja i služi se gostima u malim staknenim čašicama.
Portugal: Trpeza pred Božić obuhvata bakalar sa krompirom (imaju čak 365 recepata) , a na sam Božić se služe pečeno meso, kozje ili ćureće, i razni slatkiši, poput Massa de filhos. Obrok se završava sutlijašem sa vanilom.
Finska: U Finskoj se tradicionalno služi riba, naročito losos i harenga, uz sir i kobasice kao deo božićnog menija.
Sveti Teofan naglašava da pravi hrišćanin ne bi trebalo da se bogati samo materijalnim stvarima, već da treba da traži bogatstvo koje dolazi od Boga. On nas poziva da, ukoliko steknemo bogatstvo, to učinimo sa svesti da je sve od Boga, i da ga posvetimo njegovoj službi. U stvari, istinsko bogatstvo je ono koje se deli sa potrebnima, jer je darivanje siromašnima način vraćanja Bogu onoga što nam je On poverio. On poziva na skromnost i odgovornost u upravljanju bogatstvom, ističući da pravi bogataš nije onaj koji akumulira materijalna dobra, već onaj koji se bogati dobrim delima, u službi Boga i ljudi.
Ovaj kalendar, inače, prihvatile su Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Grčka, Kiparska, Rumunska, Albanska, Bugarska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva Ukrajine.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.