DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika.
Poslednjih godina Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara, koga slavi pravoslavna crkva, sve više zasenjuje Sveti Valentin ili Dan zaljubljenih, iako se i dalje sa sigurnošću ne može reći ko je bio Sveti Valentin.
Popularnost ovog datuma, mnogi će reći, nema mnogo veze sa hrišćanstvom, već sa narodnim običajima i tradicijama, jer ovo je period kraja zime i očekivanje proleća.
Poslednjih godina Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara, koga slavi pravoslavna crkva, sve više zasenjuje Sveti Valentin ili Dan zaljubljenih, iako se i dalje sa sigurnošću ne može reći ko je bio Sveti Valentin.

Prema profesoru Lorensu Kaningemu sa Univerziteta Notr Dam, naučnici imaju dve glavne teorije kojima objašnjavaju kako je 14. februar postao sinonim za romantičnu ljubav.
Rimski praznik Luperkalije – drevna paganska proslava plodnosti, kojom se odavala počast Junoni, kraljici rimskih bogova i boginja i boginji žena i braka, održavana je 14. februara, dan pre početka praznika. Za vreme festivala, žene bi pisale ljubavna pisma i ostavljale ih u veliki ćup. Muškarci bi tada izvlačili poruke i kretali u potragu za ženom koja je napisala poruku koju su izvukli.
Devojke su tokom srednjeg veka jele određene namirnice na dan Svetog Valentina kako bi sanjale svog budućeg supruga. Izvlačenje imena iz ćupa je svoju tradiciju nastavilo i u srednjem veku. Mladi muškarci i žene izvlačili su imena iz činija da bi pronašli svog para za taj dan. To ime bi nosili zakačeno za rukave tokom cele nedelje da bi svi ostali mogli da vide. To je koren izraza na engleskom jeziku “nosiš srce na rukavu”. Godine 1537. engleski kralj Henri VII zvanično je proglasio 14. februar za praznik Svetog Valentina.

Postojalo je verovanje da sredinom februara sve pernate životinje traže sebi partnera, partnerku za proleće koje dolazi i novu sezonu parenja. Zato se na mnogim čestitkama za Dan zaljubljenih mogu videti ptice kao simbol navedene tradicije i verovanja.
Papa Gelasije je 496. godine imenovao 14. februar u čast svetog Valentina kao sveca zaštitnika zaljubljenih. Papa Pavle Šesti ga je 1969. izbacio iz kalendara. Međutim, spoj rimskog festivala i hrišćanskog mučeništva se učvrstio i Dan zaljubljenih je preživeo.
Vilijam Šekspir pominje praznik Svetog Valentina dva puta u svojim delima. U komediji "San letnje noći", (koja je smeštena u staru Grčku i ima veze sa Luperkalijama), on se oslanja na Čosera, koji tvrdi da je Dan Svetog Valentina dan kada se ptice spajaju za noć.

Predanja o Svetom Valentinu su razna, a najčešće se pripoveda o Valentinu iz vremena Rimskog carstva za vreme vladavine Klaudija II, 270. godine n.e.
Klaudije, naime, nije želeo da se muškarci žene venčavaju dok traju ratovi jer je verovao da su neoženjeni muškarci bolji vojnici. Biskup Valentin se protivio tome i organizovao je tajna venčanja. Zbog toga je bačen u tamnicu i nad njime je izvršena smrtna kazna 14. februara.
Dok je boravio u zatvoru, napisao je ljubavno pismo stražarevoj ćerki, a na kraju pisma stajalo je “od tvog Valentina”.
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika.
Kuda god išao, sveti Kozma je svuda učio hrišćane da nedeljom ne rade i ne pazare, nego da idu u crkvu na svetu službu i slušanje reči Božje.
Poniznost je visina, govorio je sveti starac.
Valentinovo, koje je danas sinonim za komercijalizovanu ljubav, ima bogatu istoriju koja nas podseća na prave vrednosti ljubavi, vere i žrtve.
Kroz odgovore naših učesnika, istražujemo kako ljudi doživljavaju i prepoznaju ove datume, i koliko im znače.
Kao i Noć veštica, koja je vremenom postala svetski praznik i Dan zaljubljenih se uvrstio među praznike koje proslavlja gotovo svaka država.
U vreme pape Pavla VI, 1969. godine katolička crkva je promenila liturgijski spomen ovog svetitelja, ali njegova poruka ljubavi i dalje živi u srcima vernika širom sveta.
Sura Et-Talak i ajeti 65:2-3 otkrivaju kako očuvati dostojanstvo, postupati ispravno i poveriti se Božijoj providnosti
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
U Vili Barberini, daleko od kamera, Sveti Otac i ratni predsednik Ukrajine vodili su razgovor čije poruke prevazilaze diplomatiju i zadiru u samu savest savremenog čoveka.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.