"TO JE SVETSKA PREVARA": Sveštenik o proslavi Dana zaljubljenih - za 10 godina ćemo videti rezultat
Kao i Noć veštica, koja je vremenom postala svetski praznik i Dan zaljubljenih se uvrstio među praznike koje proslavlja gotovo svaka država.
Kroz odgovore naših učesnika, istražujemo kako ljudi doživljavaju i prepoznaju ove datume, i koliko im znače.
U ovom tekstu portal religija.rs pita ljude na ulici da li znaju koji praznik se danas slavi – Sveti Trifun ili Dan zaljubljenih, tj. Dan Svetog Valentina.
Kroz odgovore naših učesnika, istražujemo kako ljudi doživljavaju i prepoznaju ove datume, i koliko im znače.
Srpska pravoslavna crkva 14. februara obeležava Svetog Trifuna, velikomučenika koji je postradao za hrišćansku veru, a katolička Svetog Valentina.
Za današnji praznik vezuje se mnoštvo narodnih verovanja i običaja, a jedan od njih je da bi ovaj dan vinogradari trebalo da izađu u svoje vinograde i da orežu barem jedan čokot vinove loze i poliju ga vinom kako bi grožđe i dalje rađalo.
Pozitivno nas je iznenadilo to što većina ispitanih zna odgovor na pitanje - čiji zaštitnik je Sveti Trifun. Jedan stariji sugrađanin nam je otkrio interesantnu priču Srba iz Dalmacije, gde je rođen i o tome kako je naš narod u Hrvatskoj gledao na ovaj praznik.
- Sveti Trifun je zaštitnik vinogradara, ali postoje i lokalni običaji. Ja sam rođen u Dalmaciji i tamo se zove Trifun Miša, zaštitnik životinja i domaćinstava od miševa - pojašnjava naš sagovornik i ovom objašnjenju pridodaje divnu priču o molitvi i važnosti iste.
Njegovu izjavu, ali i mišljenje drugih anketiranih sugrađana možete pogledati u video snimku ispod teksta.
Kao i Noć veštica, koja je vremenom postala svetski praznik i Dan zaljubljenih se uvrstio među praznike koje proslavlja gotovo svaka država.
Valentinovo, koje je danas sinonim za komercijalizovanu ljubav, ima bogatu istoriju koja nas podseća na prave vrednosti ljubavi, vere i žrtve.
Poslednjih godina Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara, koga slavi pravoslavna crkva, sve više zasenjuje Sveti Valentin ili Dan zaljubljenih, iako se i dalje sa sigurnošću ne može reći ko je bio Sveti Valentin.
U vreme pape Pavla VI, 1969. godine katolička crkva je promenila liturgijski spomen ovog svetitelja, ali njegova poruka ljubavi i dalje živi u srcima vernika širom sveta.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Podignut kada srpska država više nije postojala, Krušedol je postao utočište vere, čuvar identiteta i večna kuća znamenitih ličnosti.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.