Krajem 2022. godine, stigao je na misiju u Evropu, tačnije u Mađarsku, gde je dve godine učio jezik, a početkom ove godine kroz novu misiju i zvanje, stigao je u Mužlju.
Mladi sveštenik iz Indije govori mađarski jezik, na kom služi i liturgije. Ipak, na teritoriji parohije susreće se i sa vernicima koji govore i druge jezike, te mu je plan, ukoliko ostane duže na misiji, da se upozna i sa osnovama srpskog jezika.
Katolički vernici iz Mužlje kod Zrenjanina prošle godine ostali su bez sveštenstva, kada su sveštenici iz salezijanskih redova otišli u nove misije. Prvi u ovu parohiju stigao je otac Elijaš iz Indonezije, koji već desetak godina boravi u Srbiji, a sada mu se, iz redova verbita, kroz misiju pridružio i otac Tidžoj Džozef koji je rodom iz Indije.
Otac Tidžoj Džozef rođen je u Indiji i već u srednjoj školi kada je slušao predavanja sveštenika iz redova verbita, odlučio je da želi da im se priključi.
Krajem 2022. godine, stigao je na misiju u Evropu, tačnije u Mađarsku, gde je dve godine učio jezik, a početkom ove godine kroz novu misiju i zvanje, stigao je u Mužlju.
- Ovde su vernici jednostavni i srdačni, zbog toga mi se jako dopada ovde. Ljudi su otvoreni i dobrog srca. Za ovo kratko vreme, koliko sam tu, bilo mi je lako upoznati se i povezati se sa ovdašnjim vernicima - kaže otac Tidžoj Džozef Tariselikal.
Vernici iz Mužlje su brzo prihvatili i zavoleli novog sveštenika.
- Velika je razlika u verskim zajednicama sa kojima se susrećem ovde i u Aziji, odakle ja potičem. Pre svega, drugačiji je jezik i kultura, ja pripadam drugom obrednom redu gde se mise izvode u potpuno drugačijoj formi nego što su na to vernici ovde navikli, ali je sve i dalje u skladu sa katoličanstvom - dodaje sveštenik.
Sa mnogima se već upoznavao, osveštavao kuće meštanima, obilazio vernike koji su ga pozvali. Kako je istakao, zbog njegovog nesvakidašnjeg imena, vernici ga uglavnom oslovljavaju sa "otac Jožef".
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Prema najnovijim medicinskim izveštajima iz Vatikana, papa Franja se oporavlja i više nije u kritičnom stanju. Ipak, još uvek nije poznato kada će biti otpušten iz bolnice.
Doktor Sergio Alfier potvrdio je da je tokom lečenja u bolnici poglavar katoličke crkve preživeo dva kritična trenutka, kada mu je život bio u opasnosti.
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Snimak je ubrzo preplavio društvene mreže, a komentari su mahom pozitivni. Mnogi su izrazili nadu da će crkva imati više ovako otvorenih i pristupačnih sveštenika.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.