Credit: Osservatore Romano / akg-images / ProfimediaAleksandar VI Bordžije
Mnogo se spekulisalo da je papa možda ubijen, jer je hteo da dovede u red crkvene finansije, posebno proneveru monsinjora Pola Marcinkusa, tadašnjeg šefa Vatikanske banke, koji se sumnjičio za veze s mafijom. Nijedna službena istraga nije potvrdila te sumnje.
Spokojna smrt Benedikta XVI u vatikanskom manastiru u suprotnosti je s bolnim, nasilnim i ponekad tajanstvenim smrtima mnogih njegovih prethodnika.
AP Photo/Gregorio Borgia, File
Papa Benedikt XVI
Benediktov prethodnik Ivan Pavle II umro je 2. aprila 2005. u Vatikanu nakon duge bolesti, koja je završetak njegovog 26 godina dugog pontifikata pretvorila u muku. Nakon dve uzastopne hospitalizacije i traheotomije u februaru 2005, papino stanje iznenada se pogoršalo krajem marta, nakon čega je sledila urinarna infekcija, sepsa i prestanak rada srca.
Nakon traheotomije uveliko je izgubio moć govora i tek je promrmljao nekoliko reči kad se vratio u Vatikan 13. marta. Javnost ga nakon toga više nije čula, piše Dnevnik.hr.
AP Photo/Andrew Medichini, File
Ivan Pavle II
Pontifikat nekada snažnog i sportskog pape obeležilo je mnoštvo zdravstvenih problema. Oslabila ga je Parkinsonova bolest i posledice teškog ranjavanja u pokušaju atentata turskog ekstremista Mehmeta Alija Agdž 1981. na Trgu svetog Petra. Borio se i s rakom debelog creva i posledicama dvaju lomova, ramene i bedrene kosti.
Iznenadna smrt Ivana Pavla I.
Wikipedia
Ivan Pavle I
Njegov prethodnik Ivan Pavle I, „nasmejani papa“, jedan je od papa s najkraćim pontifikatom u istoriji. Izabran u avgustu 1978. u dobi od 65 godina, umro je 33 dana kasnije, verovatno od srčanog udara, iako nije sprovedena obdukcija kojom bi se utvrdio uzrok smrti.
Mnogo se spekulisalo da je papa možda ubijen, jer je hteo da dovede u red crkvene finansije, posebno proneveru monsinjora Pola Marcinkusa, tadašnjeg šefa Vatikanske banke, koji se sumnjičio za veze s mafijom. Nijedna službena istraga nije potvrdila te sumnje.
Tajanstvena smrt Aleksandra VI Bordžije
Wikipedia
Aleksandar VI Bordžije
O smrti Aleksandra VI, koji je bio papa od 1492. do 1503, takođe se mnogo spekulisalo. Nakon večere sa sinom Cezarom obojicu je pokosila groznica. Mnogo mlađi Cezar nakon nekoliko dana teškog bolovanja ipak se izvukao, ali 72-godišnji papa nije.
Prva je teorija bila da se radi o malariji, bolesti koja je vladala Rimom u to doba, druga da su ih otrovali. Johan Burhard, Aleksandrov blizak saradnik, rekao je: „Telo mu je toliko oteklo da ga nismo mogli staviti u kovčeg koji smo mu namenili. Za prvu ruku telo je bilo zamotano u tepih“.
Formoz, ekshumiran da bi mu sudili
Posthumno suđenje papi Formozu (891. – 896.) svedoči kakav je haos vladao u Rimu i Vatikanu u 9. veku. Po naređenju pape Stefana VI, Formozovog zakletog neprijatelja, njegovo telo je 897. iskopano i odeveno u papinsku odoru, postavljeno na tron kako bi mu se sudio. Presuda je glasila da pokojnik nije bio vredan pontifikata. Sve njegova dela i odluke proglašene su ništavnim. Telo su mu potom bacili u Tibar.
Čekićem po čelu
Vatikanski protokol detaljno opisuje proceduru u slučaju papine smrti. Kamerlango, kardinal koji vodi svakodnevne vatikanske poslove do izbora novog pape, tradicionalno je potvrđivao smrt poglavara Katoličke crkve.
To je radio tako da je malenim srebrnim čekićem triput kucnuo po njegovom čelu i dozivao ga ličnim imenom. Ako odgovora nije bilo, papa je bio mrtav. Ta se tradicija ne primenjuje od smrti Ivana XXIII. 1963. i u moderna vremena smrt pape ustanovljavaju lekari, piše dnevnik.hr.
Papa Franjo, koji je preminuo na Uskršnji ponedeljak u 88. godini života, još za života je detaljno isplanirao jednostavne pogrebne obrede, odričući se nekih složenijih i drevnih rituala koji tradicionalno prate smrt rimskog pontifeksa.
Posete papinom grobu u bazilici Santa Marija Mađore biće moguće od nedelje, 27. aprila, dan nakon njegove sahrane u crkvi kojoj je bio izuzetno posvećen, saopštio je danas šef Pres službe Vatikana Mateo Bruni.
U tišini ispunjenoj molitvom i zahvalnošću, prisećamo se deset bisera mudrosti pape Franje koji će i dalje grejati svet – podsećajući nas da vera spaja, raduje i vodi kroz tamu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Alesandro Previti, organizator događaja koje priređuje italijanska LGBTQ grupa "La Tenda di Gionata", rekao je da je osnovni cilj da se svi zajedno mole.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.